U Bosni i Hercegovini osnovne životne namirnice postaju sve skuplje, što značajno opterećuje građane. Voće, povrće, te tradicionalna jela poput pita postaju luksuz za mnoge. Poskupljenje goriva najavljeno je, dok stručnjaci kao jedan od razloga navode nedostatak radne snage.
Burek postaje luksuz
Omiljeno jelo, pita, sada ima značajno višu cijenu. Kilogram bureka sada doseže 20 KM, dok kilogram sirnice košta oko 18, a krompirača 14 KM. Jedan umirovljenik s mirovinom od 600 konvertibilnih maraka komentira: “Zaista je preskupo, 20 KM za burek je previše.”
Mnogi građani naglašavaju da je čak i priprema jela kod kuće skuplja od konzumacije vani. S prosječnom platom od 800-1000 KM, za mnoge je burek prevelik izdatak. Normalna porcija bureka s mlijekom može dostići 10 KM, što je visoko za prosječan budžet.
Drugi stanovnici dodaju: “Kupovat će onaj tko ima novca, tko nema, smanjit će kupovinu.” Mnogi su prisiljeni reducirati i potrošnju voća i povrća. Situacija je drugačija za posjetitelje iz regije, kojima ove cijene nisu pretjerano visoke, jer dolaze iz zemalja s višim standardom. Turisti iz Srbije često navode da im je u Bosni i Hercegovini jeftinije i ugodnije.
Voće i povrće nedostižni
Najveći rast cijena primijećen je kod voća i povrća. Kilogram domaćeg krastavca košta do 4, crveni luk 1,15, a krompir od 1,50 do 2 KM. Paradajz sada košta do 5, dok je mrkva između 2 i 2,5 KM.
Nekad najjeftiniji kupus sada je također skuplji, a kilogram se plaća oko 2 KM. Cijena buranije pala je s 10 na 6 KM, a raštike s 10 na 7-8 KM. S druge strane, tikvice su poskupjele s 4 na 5 KM. Prodavačica Vasvija Hadžić navodi da ljudi kupuju upola manje nego prije zbog visokih cijena.
Potrošačka korpa prelazi vrijednost od 3.000, dok prosječna plata iznosi 1.390 konvertibilnih maraka. Nedostaju konkretne mjere nadležnih, a zaključavanje cijena pojedinih namirnica nije donijelo željene rezultate, zaključuje Forbes BiH.
Vlada FBiH je donijela uredbu o pomoći radnicima, ali efekti nisu očekivani. Adis Kečo iz SSSBiH objašnjava kako su poslodavci, oslobođeni nameta, često nevoljni isplatiti pomoć. To negativno utiče na socijalni položaj radnika i standard građana.
Ekonomski analitičari ističu kako su visoke cijene hrane povezane s nedostatkom radne snage. Mnogi proizvođači nemaju dovoljno radnika da beru, pakiraju i distribuiraju proizvode. Poljoprivrednici često ovise o pomoći žena u domaćinstvima, dok muške radne snage nedostaje.
S obzirom na situaciju, Bosna i Hercegovina je sve više oslonjena na uvoz hrane. Prošle godine zabilježen je deficit u trgovinskoj razmjeni od 3,5 milijardi konvertibilnih maraka.
