“Morate promijeniti svoj život,” Rainer Maria Rilke potiče čitatelje u posljednjem stihu svoje pjesme “Arhaični Apolonov torzo”. Provevši cijelu pjesmu razmišljajući o ljepoti starogrčkog kipa, Rilke praktički poseže kroz stranicu da prodrma čitatelje za ramena, potičući nas da se transformiramo – da iskoristimo svoje vrijeme na Zemlji koje se ubrzano smanjuje mudro kao što je to učinio Apolonov kipar.
Ali promijeniti svoj život velika je stvar. Potrebno je puno rada i emocionalne energije. Često je vrlo teško predvidjeti hoće li nas dramatičan preokret doista učiniti sretnijima i ispunjenijima ili će to biti najveća pogreška ikad, pa ćemo nakon toga upasti u samosažaljenje.
Tako se dvoumimo hoćemo li dati otkaz na poslu, promijeniti karijeru, pokrenuti posao ili se vratiti u školu, važući bezbroj razloga za i protiv. U biheviorističkoj ekonomiji ovaj je fenomen poznat kao status quo pristranost. Ljudi su općenito skloni ostati pri svojim trenutnim okolnostima, kakve god one bile, umjesto da riskiraju i krče svoj put prema drugačijem životu.
To je instinkt protiv kojeg se trebamo boriti, prema nalazima nove studije Stevena Levitta, ekonomista sa Sveučilišta u Chicagu i koautora Freakonomicsa, objavljene u Pregledu ekonomskih studija Sveučilišta Oxford, piše Quartz.
Donošenje teških životnih odluka
Studija je pitala ljude kojima je bilo teško donijeti odluku da sudjeluju u nasumičnom bacanju digitalnih novčića na web stranici FreakonomicsExperiments.com. Ljudi su postavljali pitanja u rasponu od “Trebam li dati otkaz na poslu?” do “Trebam li prekinuti vezu sa svojom dragom osobom?” i “Trebam li se vratiti u školu?” “Glave” (strana novčića) su značile da trebaju nešto poduzeti. Ako bo dobili “pismo”, ostali su pri statusu quo.
Naposljetku je bačeno 20 000 novčića – a ljudi koji su dobili glave i napravili veliku promjenu izjavili su da su znatno sretniji nego što su bili prije, i dva mjeseca i šest mjeseci kasnije.
“Podaci iz mog eksperimenta pokazuju da bi nam svima bilo bolje kad bismo više prestajali pušiti“, rekao je Levitt u priopćenju za javnost. “Dobro pravilo pri donošenju odluka je, kad god ne možete odlučiti što biste trebali učiniti, odaberite radnju koja predstavlja promjenu, umjesto da nastavite status quo.”
“Dajite više otkaza” više može zvučati kao čudan savjet usred pandemije koja hara tržištem rada. Oni koji imaju dovoljno sreće da još uvijek imaju stabilan prihod i zdravstveno osiguranje mogli bi biti prilično oprezni u odbacivanju tih stvari u nepoznato.
Ali kopajte malo dublje i pokazat će se da je Levittovo predloženo osnovno pravilo za donošenje odluka nesumnjivo aktuelno i moglo bi čak imati dodatni značaj u trenutnim preokretima u eri Covid-19. Pristrani smo prema održavanju statusa quo, ali to je pristranost koja nas šteti.
Bacite novčić, napravite promjenu
Postoji mnogo upozorenja u vezi s ovim eksperimentom, koji je prikupljao podatke tijekom godine dana počevši od 2013. Kao prvo, kao što Levitt objašnjava, skup predmeta nije bio nimalo nasumičan. Sudionici su se sami odabrali za eksperiment putem različitih kanala društvenih medija povezanih s Freakonomicsom, a uglavnom su bili mladi, muškarci i visoko obrazovani. Također, na poziv su odgovrili posebno ljudi koji su bili na rubu donošenja teške odluke. Sve to znači da je vjerojatnije da će se oni pridržavati rezultata nasumičnog bacanja novčića nego prosječna osoba. (Ljudi koji su dobili “glavu” na bacanju novčića imali su približno 25% veću vjerojatnost da će prijaviti promjenu od onih koji su dobili “pismo”, prema studiji.)
Također je istina da su ljudi koji su slijedili upute za bacanje novčića vjerojatnije odgovorili na naknadne ankete mjesecima kasnije, u usporedbi s onima koji su zanemarili upute za bacanje novčića. Ljudi koji su bili zadovoljni rezultatima promjene mogli su također vjerojatnije ispuniti ankete od ljudi koji su razočarani ishodom. Na kraju krajeva, mnogo je zabavnije razmišljati o tome kako ti je život krenuo sada kada si prošao kroz veliki preokret nego prijaviti da misliš da si pogriješio i da bi je povukao da možeš.
Prednosti promjene status quo statusa
Nadalje, vrijedno je napomenuti da se poruka studije o prednostima promjene statusa quo posebno odnosi na ljude koji muče oko toga hoće li nešto učiniti ili ne. U ekonomskom smislu, oni su na margini. Ljudi koji su većinom zadovoljni svojim poslom vjerojatno ne bi slijedili upute digitalnog novčića da im je rečeno da daju otkaz, a ako jesu, nema razloga misliti da bi bili sretniji zbog toga. Nitko ne predlaže da svi počnemo živjeti svoje živote kao da smo psihopatski zlikovci u filmu “Nema zemlje za starce“. Ako status quo ide dobro, držite ga se!
No, čak i uzimajući u obzir ta ograničenja, rezultati studije ipak sugeriraju način da se izađe iz tih bolnih krugova oklijevanja i neodlučnosti u koje se ljudi često uhvate kada razmišljaju o važnim životnim odlukama. Ako je izbor između radnje i nedjelovanja, a vi uistinu niste sigurni što učiniti, odaberite akciju.
Poduzimanje akcije u vremenima preokreta
Cjelokupni koncept brige oko toga treba li napraviti veliku životnu promjenu sada se može činiti kao luksuz. Pandemija i ekonomski pad koji je uslijedio već su natjerali mnoge ljude na promjene – bilo da to uključuje otpuštanje ili iznenadno usklađivanje rada s punim radnim vremenom i cjelodnevne brige o djeci. Neki se čak mogu osjećati kao da su izgubili kontrolu nad smjerom svojih života, barem na neko vrijeme.
Ali ovo razdoblje nestabilnosti i naše jednako neizvjesne budućnosti također je pokazalo da ne možemo uvijek računati na status quo. Izbor sada nije nužno između davanja otkaza ili zadržavanja posla; vaš posao bi ionako mogao biti eliminiran. Slično tome, ako ste trenutno među onima koji su bez posla, pitanje “trebam li pokrenuti vlastiti posao” poprima drugačije značenje, jer bi alternativa mogla biti samo nastavak potrage za poslom.
Pristranost statusa quo temelji se na našem oklijevanju da napravimo promjenu, osim ako nismo sigurni da koristi nadmašuju rizike. Više se bojimo onoga što bismo mogli izgubiti nego što smo uzbuđeni zbog onoga što bismo mogli dobiti. Ali trenutačno, nažalost, gubici se povećavaju bez obzira što mi učinili. Gotovo je nemoguće igrati na stvari koje su potpuno sigurne. I tako bismo mogli biti spremni poslušati Levittovo pravilo i odabrati radnju koja predstavlja promjenu.
Godine 2008., usred još jedne povijesne recesije, spisateljica Sady Doyle iznijela je vlastita razmišljanja o lažnoj privlačnosti statusa quo. Ona piše:
“Lako je – možda prelako – prestati se pitati što bi vas usrećilo i ostati blizu stvari za koje mislite da će vas učiniti sigurnima. To je pogrešno i reći ću vam zašto: nikad niste sigurni. Gubitak i promjena su konstante. Nikada nećete biti sigurni i možda nećete uvijek biti sretni – ali dugujete sami sebi da počnete postavljati to pitanje.”
