Gdje su nestali svi radnici? Čini se da je to pitanje dosta često u Europi. Od francuskih kafića do irskih građevinskih radnika, čeških tvornica automobila i talijanskih farmi, poslodavci su nekoć pretpostavljali da se jeftina radna snaga može pozvati kada god im to padne na pamet. Sada se čini da su vrijedni radnici jednostavno nestali. Kompanije gunđaju, iako rijetko tako glasno kao Parižani koji čekaju da zaboravni dječak stigne s njihovim pićem. Ipak, ni u jednom sektoru nedostatak zaposlenika nije tako očit kao u zračnom prometu. Tjednima su se turisti u nekim od najvećih europskih zračnih luka suočavali sa ogromnim redovima u nadi da će stići na svoje letove, pod pretpostavkom da ti letovi nisu otkazani zbog nedostatka radnika. Odlazak na opuštajući odmor nikada se nije činio tako stresnim. U ovoj ekonomiji svatko u Europi može pronaći posao; kao rezultat toga, Europa ne funkcionira.
Nakon dvije godine neizvjesnosti u vezi s pandemijom, turizam se vratio. Za Europu, koja privlači polovicu svjetskih međunarodnih putnika, to bi trebala biti blagodat. A ipak su naslovi tmurni. Manjak zaposlenika u zračnim lukama i u zrakoplovnim kompanijama potaknuo je porast broja otkazanih letova. U lipnju, baš kad su se odmarališta i gradski centri trebali puniti, prijevoznici u Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj otkazali su gotovo 8000 letova, otprilike tri puta više od brojke u 2019., prema konzultantskoj kući Cirium. Svako otkazano putovanje dovodi do gomile tužnih priča: otkazana momačka zabava, propao obiteljski izlet u Toskanu… Američki zračni promet također ima problema, ali to je ništa u usporedbi sa ludnicom koja je obuzela dijelove Europe.
Otkazano gotovo 8000 letova.
Oni čiji letovi nisu otkazani mogli bi poželjeti da jesu. Vrijeme čekanja u amsterdamskoj zračnoj luci Schiphol nekoliko dana na kraju svibnja bilo je i do šest sati, zbog čega je klm, nizozemski nacionalni prijevoznik, obustavio rezervacije na četiri dana. S obzirom na kaos iza kulisa, prijava prtljage postala je vjerski čin. U glavnoj pariškoj zračnoj luci 2. srpnja zalutala je gotovo polovica svih torbi koje su svoje vlasnike trebale pratiti do odredišta. Sindikati su upozorili putnike da možda više nikada neće pronaći svoje kupaće kostime. Član ciparskog parlamenta koji je dva dana ostao u frankfurtskoj zračnoj luci osudio je tamošnje “uvjete trećeg svijeta” gotovo istim tonom kojim neki Nijemci govore o svom putu na Mediteran.
Dio nereda je rezultat neočekivano brzog oporavka turizma. Godinama željni odmora, turisti “putuju iz osvete”, trošeći ono što je ostalo od njihovih stimulacija iz doba pandemije. Moglo se očekivati da će rat na rubovima kontinenta smanjiti potražnju. Umjesto toga, euro je pao (približno paritetu s američkim dolarom), čineći grčke taverne i baltičke plaže neodoljivima.
Trebalo je pripremiti zračne luke. Predviđanje broja putnika za određeni dan nije nerazumno komplicirano, s obzirom na to da su putnici karte kupili puno ranije. Ali šefovi zračnog prometa mjesecima su se žalili na poteškoće pri zapošljavanju ljudi. Za jačanje posla potrebno je vrijeme: sigurnost zračne luke mora biti provjerena, a kabinsko osoblje obučeno (iako to ne biste rekli kod nekih zračnih prijevoznika). Onda su došli štrajkovi. Putnički radnici koji su posljednjih tjedana napuštali posao bili su skandinavski piloti, njemačko sigurnosno osoblje, francuski vatrogasci u zračnoj luci, nizozemski čistači, belgijsko kabinsko osoblje i talijanski kontrolori zračnog prometa.
Djelomično štrajkovi odražavaju zahtjeve radnika da plaće budu u skladu s visokim turističkim opterećenjem i rastućom inflacijom. Ali poteškoće zračnih luka nisu samo rezultat problema s lokalnom radnom snagom. Europski radnici trenutno imaju drugi problem. Nezaposlenost u europodručju od 6,6 posto najniža je od uvođenja jedinstvene valute prije dva desetljeća. Neka mjesta gotovo su ostala bez radnika: stopa nezaposlenosti u Njemačkoj je samo 2,8%. Nekoć bi riješili nedostatak ruku uvozom radne snage iz Poljske ili Bugarske. To više ne funkcionira: Poljaci i Bugari sada kod kuće nalaze razne dobre poslove. Njemačka izdaje radne dozvole Turcima da umjesto njih rukuju prtljagom. Koliko god su teško primali migrante u Europu, taj su osjećaj ostavili po strani. Europa sada zapošljava gotovo sve koji žele i mogu raditi.
Nezaposlenost u Europi najniža u zadnjih 20 godina.
Neki bi mogli posumnjati da velikodušne države dopuštaju mnogim Europljanima da bježe. Prošle godine govorilo se o “velikoj ostavci” prijašnjih zaposlenika. Ipak, čini se da to nije slučaj. Veći postotak osoba u dobi od 15 do 64 godine u eurozoni ima posao nego prije karantene. Radna snaga EU, za razliku od britanske ili američke, sada je veća nego prije pandemije, primjećuje Jessica Hinds iz Capital Economicsa. Mnogi imaju bolje mogućnosti od onih poslova koji su nekoć bili rezervirani za njih. “Svi se pitaju gdje su svi otišli?” istaknuo je Tim Clark, šef zrakoplovne kompanije Emirates, prenosi Bloomberg. “A odgovor je uvijek: Amazon”. Ispostavilo se da je rukovanje paketima e-trgovine za pristojnu plaću dok slušate podcaste bolje od dolaska na posao u 5 ujutro i pitanja putnika jesu li u svoju ručnu prtljagu ispravno spakirali tekućinu. Ili pak posluživanja koktela nestrpljivim Parižanima.
Europa se liječi
S obzirom na svoja kruta pravila o radu i jednoličan rast u posljednjim desetljećima, Europa se nije često suočavala s problemom previše radnih mjesta. To je ipak problem. Drame vidljive u zračnim lukama odvijaju se i u staračkim domovima, hotelima i drugim mjestima kojima treba mnogo nekvalificiranog osoblja. Jednostavno dobivaju manje pažnje. Nekim radnicima možda će plaće rasti, iako mnoge kompanije koje se oslanjaju na jeftinu radnu snagu kažu da si ne mogu priuštiti više. U međuvremenu, sindikati koji se obično pogađaju za stalno povećanje plaća mogli bi se zabrinuti da bi to sada moglo potaknuti inflacijuInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre....
Možda će tržište rada malo popustiti kako europsko gospodarstvo bude usporavalo. Rastuće cijene energije pokvarile su raspoloženje posljednjih tjedana, kao i ponovno širenje covida. Teško da bi to bila dobra vijest, osim za teške poslodavce—i one koji žele uhvatiti malo odmora na udaljenoj plaži.
Izvor: The Economist
