Kada ste kao roditelji preumorni ili razdraženi, može biti teško ostati pozitivnima dok razgovarate s djetetom ili ga disciplinirate. Ipak, ono što kažete – i kako to kažete – važno je, prema stručnjakinji za roditeljstvo i autorici knjige “Coach Parenting” Eriki Katz.
“Kao roditelji, postajemo ogorčeni i uzrujani, posebno s više djece i više stvari koje se događaju”, kaže Katz za CNBC Make It. “Ali moramo paziti da se ne iskaljujemo na svojoj djeci ili da ne koristimo ton koji, zapravo, nisu zaslužila.”
Obraćanje djeci s empatijom i ljubaznošću može pomoći u ublažavanju tjeskobe, sumnje u sebe i niskog samopouzdanja dok rastu, dodaje ona – a istraživanje to potvrđuje. Pozitivno roditeljstvo može ojačati djetetovo mentalno zdravlje, dovesti do akademskog poboljšanja i promicati dobrobit tijekom tinejdžerskih i odraslih godina, prema nalazima Kalifornijskog sveučilišta.
U međuvremenu, kada roditelji posrame djecu, istraživanja pokazuju da to može smanjiti njihovo samopouzdanje i motivaciju. Djeci su potrebni i samopouzdanje i motivacija da bi uspjela na duge staze, jer im te osobine pomažu da se bolje nose sa životnim preprekama i pokažu otpornost da se oporave od neuspjeha.
Evo četiri scenarija u kojima možete biti frustrirani svojim djetetom i što reći u tim situacijama, prema Katz.
4 fraze koje roditelji mogu koristiti sa svojom djecom
Kad komunicirate s djetetom, najbolji je ohrabrujući pristup koji se temelji na empatiji, kaže Katz. Evo nekoliko fraza koje možete koristiti u različitim scenarijima.
- Kad su započeli svoje poslove, ali ih nisu sve završili: “Napravio si tako sjajan posao [dovršivši jedan zadatak]. Zašto ne bismo i …?”
- Kada pokazuju agresivno ponašanje: “Znam da si uznemiren, ali ne smiješ [udariti, gristi, šutnuti itd.]”
- Kad se bore s domaćom zadaćom: “Napravio si [ovaj drugi zadatak] jako dobro. Znam da možeš riješiti još jedan.”
- Kad niste pažljivo postupali s njihovim emocijama: “Ispričavam se. Nisam bio osjetljiv prema tebi.”
Početi s pozitivnim prije nego što dođete do negativnog najučinkovitiji je pristup, prema Katz, kada je u pitanju ispravljanje ponašanja vašeg djeteta.
“Pronađite nešto dobro [što su oni učinili] prije nego što počnete raditi na onome što se može poboljšati“, kaže ona.
Korištenje “mi” umjesto “ti” djeluje manje optužujuće. Odlučite se za fraze poput: “Mi ne udaramo, mi ne krademo. To nismo mi“, dodaje ona.
Možda je najvažnije da se roditelji ispričaju svojoj djeci kada nešto pogriješe. Neki odrasli vjeruju da će reći “Žao mi je” svom djetetu rezultirati nedostatkom poštovanja ili pokazati slabost. To zapravo pokazuje ranjivost i daje im do znanja da čak i odrasli griješe.
“Kao roditelj, vaša je odgovornost kontrolirati svoje emocije u vezi s djecom”, kaže ona. ”[Kad to ne učiniš], moraš to priznati i ispričati se. Nije uvijek lako, ali je dio posla.”
Prijevod i prilagodba: financa.ba
