Sigurnost 5G mreža pod velikim je povećalom Europske komisije. Od kada je ova tehnologija stigla u upotrebu, raspravlja se o njezinim ranjivostima u kontekstu sigurnosti. Stoga je Europska komisija izdala i smjernice takozvani 5G Toolbox kojeg sve zemlje članice trebaju implementirati u svoje zakonodavstvo.
U prijevodu, radi se uglavnom o proizvođačima mrežne opreme koja se koristi za petu generaciju mobilnih mreža, popularnoj 5G mreži.
A sve je počelo u Sjedinjenim Državama, koje su kineske proizvođače, posebice Huawei, u naletu tržišne svjetske ekspanzije označili nepoželjnima, smjestili ih na crnu listu te ih izgnali s tržišta. Tomu je kumovalo niz optužbi za špijunažu. Dodano je kršenje sankcija prema Iranu. A stvar su dokrajčili kineski zakoni koji nalažu da sve njihove kompanije moraju omogućiti uvid u podatke kineskim vlastima ako to zatraže.
Europa kaska kada je sigurnost 5G mreže u pitanju
Europi je trebalo neko vrijeme da se zabrine oko svojih sustava komunikacija i opreme koja se implementira. Poseban fokus stavljen je na 5G, jer tehnološki, kazuju nam stručnjaci, radi se o novinama koje se razlikuju od prijašnjih generacija mobilnih mreža. Tu svakako valja pridodati i geopolitičke odnose s Kinom koji su sve napetiji kada se radi o relacijama Istok – Zapad.
Gledano strogo poslovno, kineski proizvođači, a radi se mahom o Huaweiju i ZTE-u, tržište su osvajali niskim cijenama, ali i kvalitetnom tehnologijom. Zapravo time uzburkali tržišnu utakmicu po pitanju oba segmenta. Stoga ne čudi da su se europski telekomi često odlučivali upravo za kinesku mrežnu opremu. Trenutačno im nije drago da se istiskuju vjerojatno povoljniji igrači s tržišta. Čak se nalaže i zamjena opreme u koju su uložene desetine milijune eura. Europsku konkurenciju tu čine Ericsson i Nokia, a u igri je i južnokorejski Samsung.
No, sigurnost je u trenutačnim geopolitičkim uvjetima prioritet na kojem inzistiraju europski zakonodavci. Europljani nisu imenovali nepoželjne igrače po uzoru na SAD, prenosi Poslovni. Odredili su smjernice prema kojima treba procjenjivati sigurnosni rizik dobavljača i proizvođača opreme, posebice onih iz trećih zemalja.
