S optimizmom i pesimizmom teško se nositi. Pesimizam je ključan za preživljavanje i pomaže nam da se pripremimo za rizike prije nego što dođu. Ali optimizam je jednako bitan. Uvjerenje da stvari mogu — i da će biti — bolje čak i kada su dokazi za to nejasni, jedan je od najvažnijih dijelova svega, od zdrave veze do dugoročnog ulaganja.
Optimizam i pesimizam izgledaju kao sukobljeni načini razmišljanja, pa je uobičajeno da ljudi preferiraju jedno ili drugo.
Ali u svojoj knjizi, “Isto kao i uvijek: Vodič za ono što se nikad ne mijenja“, Morgan Housel piše o tome zašto je znanje o tome kako uravnotežiti to dvoje uvijek bilo – i uvijek će biti – jedna od najvažnijih životnih vještina.
Uspješni ljudi pronalaze ravnotežu između pesimizma i optimizma
Bill Gates izvrstan je primjer koliko je ova skrivena vještina učinkovita. Od dana kada je pokrenuo Microsoft, inzistirao je na tome da uvijek ima dovoljno gotovine u banci da tvrtku održi na životu 12 mjeseci bez ikakvih prihoda.
Godine 1995. Charlie Rose ga je upitao zašto drži toliko novca pri ruci. Stvari se u tehnologiji mijenjaju tako brzo da poslovanje sljedeće godine nije zajamčeno, rekao je – “uključujući i Microsoftovo.”
Godine 2007. rekao je: “Uvijek sam bio zabrinut jer su ljudi koji su radili za mene bili stariji od mene i imali su djecu, i uvijek sam mislio: ‘Što ako ne budemo plaćeni? Hoću li moći isplatiti plaću?‘”
Ovdje se optimizam i samopouzdanje miješaju s teškim pesimizmom. Čini se da Gates shvaća da dugoročno možete biti optimist samo ako ste dovoljno pesimistični da preživite kratkoročno.
Zašto biste trebali težiti biti ‘racionalni optimist’
Ovdje je važno prepoznati da optimizam i pesimizam postoje u spektru.
S jedne strane imate čiste optimiste. Oni misle da je sve super, da će uvijek biti sjajno, a sve negativnosti vide kao karakternu manu. Dio je ukorijenjen u egu: oni su toliko sigurni u sebe da ne mogu shvatiti da nešto ide po zlu.
S druge strane imate čiste pesimiste. Oni misle da je sve užasno, da će uvijek biti užasno, a svu pozitivnost vide kao karakternu manu. Dio je ukorijenjen u egu: imaju toliko malo povjerenja u sebe da ne mogu zamisliti da išta ide kako treba. Oni su potpuna suprotnost čistom optimistu i jednako su odvojeni od stvarnosti.
U sredini je slatka točka, ono što se naziva racionalni optimist: oni koji priznaju da je povijest stalan lanac problema, razočarenja i nazadovanja, ali koji ostaju optimistični jer znaju da nazadovanje ne sprječava konačni napredak.
Zvuče kao licemjeri, ali često samo gledaju dalje od drugih ljudi.
Dakle, trik u bilo kojem području – od financija preko karijere do odnosa – jest u mogućnosti preživjeti kratkoročne probleme kako biste mogli ostati dovoljno dugo da uživate u dugoročnom rastu.
Štedite kao pesimist i ulažite kao optimist.
Planirajte kao pesimist i sanjajte kao optimist.
To se mogu činiti kao proturječne vještine. I jesu. Intuitivno je misliti da biste trebali biti optimist ili pesimist. Teško je shvatiti da postoji vrijeme i mjesto za oboje, i da to dvoje može – i treba – koegzistirati.
Ali to je ono što vidite u gotovo svakom uspješnom dugoročnom pothvatu.
Izvor: CNBC | Prijevod i prilagodba: financa.ba
