Andrew Bustamante, bivši agent CIA-e i ratni veteran američkog ratnog zrakoplovstva, danas je poznat po tome što prenosi špijunske tehnike običnim ljudima. Njegovo bogato iskustvo u vođenju ljudskih i tehničkih operacija diljem svijeta pretočeno je u svakodnevne lekcije o donošenju odluka i nošenju sa stresom.
Energija, vrijeme i novac
CIA uči da postoje samo tri ključna resursa: energija, vrijeme i novac. Novac i energija mogu se obnoviti, ali vrijeme je nepovratno. Upravo to čini vrijeme najvrjednijim resursom kojim čovjek raspolaže. Osjećaj pritiska često proizlazi iz sveprisutnog otkucavanja sata koji nas neumoljivo gura naprijed.
U današnjem ubrzanom životu, prosječna osoba donosi više od 1600 odluka dnevno. To uključuje male odluke poput izbora obroka ili vremena za šetnju, ali i one emocionalno zahtjevnije. S vremenom dolazi do fenomena poznatog kao zasićenje zadacima, kada broj obveza nadmašuje kapacitet za njihovo učinkovito izvršavanje.
Zasićenje zadacima
Zasićenje zadacima opasno je stanje. Ono smanjuje sposobnost racionalnog razmišljanja, povećava stres i stvara osjećaj neuspjeha. CIA koristi jednostavno pravilo kako bi se nosila s ovim izazovom: koliko god misliš da možeš napraviti – oduzmi dva. Ako planiraš obaviti pet zadataka, fokusiraj se na tri. Time se oslobađaju resursi za kvalitetnije izvršenje preostalih obveza.
Fokus na manji broj zadataka povećava produktivnost i stvara pozitivan zamah. Uz svaki dovršeni zadatak, raste osjećaj kontrole i kompetencije. Suprotno tome, kada osoba neprestano pokušava izvršiti previše toga odjednom, ulazi u negativan misaoni krug poznat kao silazna spirala.
Prvi korak za izlazak iz tog stanja je priznati da je teret prevelik. Zatim slijedi operativno određivanje prioriteta. Ključno pitanje glasi: “Koji zadatak mogu najbrže dovršiti?”. To možda djeluje banalno, ali pod stresom jednostavnost postaje ključna. Dovršavanje jednostavnog zadatka vraća osjećaj kontrole i smanjuje anksioznost.
Prvi korak
U jednom od svojih primjera, Bustamante opisuje kako se koristi ovaj pristup u terenskoj operaciji. Zamislite susret s potencijalno opasnim doušnikom na nepoznatoj lokaciji. Situacija je puna neizvjesnosti i potencijalnih prijetnji. Prvi korak nije velika akcija, već jednostavno: reći “zdravo”. Taj mali čin aktivira pokretanje procesa donošenja odluka.
Drugi korak
Ako bi situacija eskalirala – primjerice, osoba izvuče pištolj – slijedi druga najbrža akcija: pronaći zaklon. Ne donosi se odmah sveobuhvatna strategija, već se prvo uklanja neposredna prijetnja. Tek nakon toga dolazi analiza: gdje je napadač, koliko je pucao, je li netko ozlijeđen?
Ovaj model djelovanja nije rezerviran samo za ekstremne situacije. I u svakodnevici ljudi se suočavaju s brojnim iznenađenjima – djecom koja ne žele u školu, šefom koji šalje poruke kasno navečer ili partnerom koji ima težak dan. Svaka od tih situacija može se doživjeti kao prijetnja emocionalnom ili mentalnom balansu.
U tim trenucima preporučuje se učiniti sljedeću najbržu stvar. Možda je to skuhati kavu, sjesti i udahnuti duboko ili pospremiti radni stol. Takvi mali koraci vraćaju osjećaj kontrole i raščišćavaju misli. Popis zadataka se smanjuje, a samopouzdanje raste.
Unutarnji negativni dijalog
No postoji i još jedna ozbiljna prepreka: unutarnji negativni dijalog. U trenucima zasićenja zadacima, um kreće generirati misli poput: “Nisam sposoban”, “Ovo je previše”, “Odustajem”. To je ono što Bustamante naziva mentalnim smećem, koje uništava motivaciju i sputava racionalno razmišljanje.
Mozak u tom trenutku ne surađuje – sabotira vas. Rješenje je jednostavno: umjesto da analizirate sve odjednom, učinite nešto brzo i jednostavno. Tako se vraća povezanost s racionalnim dijelom sebe. Biološki smo programirani da uočavamo opasnosti, ali današnji izazovi zahtijevaju drukčiji pristup.
Strategija “sljedeće najbrže stvari” evoluirala je kao odgovor na moderne prijetnje poput stresa, tjeskobe i preopterećenosti. Njezina moć leži u jednostavnosti. Vježbanjem i ponavljanjem, ova metoda postaje automatska reakcija na kaos.
Bonitet prenosi kako Bustamante ističe važnost treninga refleksa kroz svakodnevne situacije: ujutro kod kuće, tijekom radnog dana, prije spavanja. Kada ova tehnika postane navika, mijenja način razmišljanja i ponašanja.
U konačnici, ponašanje koje donosi rezultate nije rezervirano za agente na tajnim zadacima. Svaka osoba može naučiti donositi bolje odluke, smanjiti stres i upravljati sobom. Potrebna je samo praksa, upornost i sposobnost da se u pravom trenutku napravi sljedeći mali korak.
