Česte teme filmova su spektakularne pljačke u kojima pljačkaši čak nekada ne bivaju uhapšeni. Ovakve priče znaju biti inspiracija ljudima da u mašti zamisle kako bi bilo uživati u životu s lako stečenim plijenom. Na sreću, većina nas je razumna, pa se zaustavi na mašti. Ipak, postoje i oni koji su hrabro svoje maštarije odlučili pretvoriti u djela kako bi se domogli enormnog bogatstva u kratkom vremenu. Najveće pljačke u povijesti pokazuju kolika je domišljatost lopova. Ipak pokazuju da nakon spretno odrađenog posla padnu u ruke policije zbog nekih naoko sitnih detalja. Donosimo zanimljive priče:
Nestali dijamanti u Antwerpen-u
Antwerpen je bio poprište možda još nevjerojatnije pljačke, kad su baš iz Antwerp World Diamond Centera (AWDC) ukradeni dragulji u vrijednosti većoj od 100 milijuna USD. Tog vikenda 15 & 16. veljače 2003. na suludi se potez odlučio Talijan Leonardo Notarbartolo. Uz potporu četvorice istomišljenika krenuli su u proces koji je trajao 18 mjeseci. Krenuo je tako što se Notarbartolo predstavljao kao trgovac dijamantima. Želio je nadzirati centar za dijamante u Antwerpenu radi informacija o njegovom glavnom trezoru. Krađa je bila briljantna i pametnija od svega što se može naći u holivudskom filmu. Lopovi su ušuljali malu kameru iznad vrata trezora, koja je mogla špijunirati kombinirane čuvare koji su ih otvorili. Ova kamera prenosila bi podatke na senzor koji je bio skriven u aparatu za gašenje požara u obližnjoj skladišnoj prostoriji.
“Počistili” većinu pretinaca
Notarbartolo je sprejem za kosu pošpricao na termo-senzore pokreta u samom trezoru, koji će se koristiti kao svojevrsni mjerač vremena, dok su senzori topline bili zalijepljeni trakom i stiroporom. Iako je sef bio smješten dva kata ispod razine zemlje te su ga osim pripadnika specijalnih jedinica na osam različitih razina čuvali brojni sigurnosni mehanizmi, poput infracrvenih toplinskih detektora, seizmičkih senzora, Dopplerova radara, magnetnih polja i posebne brave sa 100 milijuna mogućih kombinacija, Notarbartolo & Co. su ipak uspjeli otvoriti čak 123 od ukupno 189 pretinaca te odnijeti drago kamenje i zlato koje su pojedinci procijenili na vrtoglavih 432 milijuna USD.
Počinitelji uhapšeni
Premda, mnogobrojniji su bili oni stručnjaci koji su tvrdili da je tom prilikom ukradena vrijednost bila četiri puta manja.
Po završetku pljačkaši su imali toliko plijena da su nešto morali ostaviti za sobom. Notarbartolo i njegova petočlana banda su uhićeni. Do jednog pljačkaša pravosudni organi nikada nisu uspjeli doći i otkriti njegov identitet. Uhićeni su dobili relativno blage kazne. Većina dijamanata nikada nije pronađena.
Tajna Bostonskog muzeja
Za sada ova pljačka se vodi kao najveća pljačka umjetnina u povijesti. U Bostonu se slavio zaštitnik svih Iraca – sveti Patrick. Dvojica čuvara prestižnog muzeja Isabella Stewart Gardner vjerojatno ni u najgorim snovima nisu pomišljala da će jutro dočekati s lisicama na rukama i ljepljivom trakom na ustima. Ipak, jedan od njih – Richard Abath, možda je nešto i znao o detaljima ove spektakularne pljačke. Do danas se pokazalo da se radi o najvećoj neriješenoj pljački umjetnina povijesti, premda nikad nitko službeno nije optužen.
Dva “policajca” u posjeti
18. ožujka 1990. godine Abath je, suprotno strogim pravilima, u predvorje muzeja pustio dvojicu prerušenih policajaca. Oni su njega i kolegu mu zaskočili te iz postave ukrali čak 13 umjetnina vrijednih nezamislivih pola milijarde dolara. Unatoč tome što je jedan od najpoznatijih svjetskih muzeja već tad bio opremljen senzorima pokreta koji su snimili svaki korak lopova, lopovi nisu otkriveni. Tijekom 81 minute ove pomno isplanirane pljačke iz zgrade su u dva navrata iznesena djela Degasa (5), Rembrandta (3), Vermeera, Maneta i Flincka. Oim umjetnina lopovi su ponijeli antičku vazu iz vremena kineske dinastije Shang, kao i vršak Napoleonove zastave u obliku brončanog orla. Zanimljivo, iako se tijekom skidanja sa zida Rembrandtova Autoportreta nakratko oglasio alarm, policijska patrola je onesposobljene čuvare pronašla tek drugo jutro, kad su lopovi već bili na sigurnom. Istragu je odmah preuzeo FBI. Međutim, ni nakon gotovo tisuću obavijesnih razgovora nisu došli ni do kakvog konkretnog rezultata.
Čudna logika lopova
Tijekom svih ovih 28 godina najviše ih je zapravo mučio ključ po kojemu su lopovi birali umjetnine. Najvrijednije djela Rafaela, Boticcelija i Ticijana ostavili su netaknutima, iako su imali više nego dovoljno vremena. Prema slikama su se odnosili odnosili vrlo grubo. Neke su okvire znatno oštetili, a većinu su slika izrezali skalpelima. Američki inspektori skloniji su tvrdnji da se prije radilo o s(p)retnim amaterima, nego o sofisticiranim profesionalcima.
Harry Winston draguljarnica u Parizu
Pljačkaši, preobučeni u ženske osobe s perikama upali su u poznatu draguljarnicu pred kraj radnog vremena. Tog 5. prosinca 2008. godine, u ovoj draguljarnici su prvo pokupili sve izložbene primjerke. Nakon što su pokupili sve i iz vitrina tražili su od osoblja da otvori i skladišne sefove. Obzirom da su ispraznili i sve dostupne sefove odlučili su nestati u nepoznatom smjeru. Sljedeće jutro je objavljeno da je nestala roba u vrijednosti od čak 109 milijuna dolara. Ovo je uzrokovalo nestabilnost samog lanca draguljarnica, obzirom da su dionice nakon pljačke odmah izgubile vrijednost od 10%.
Zanimljivo je da je ista draguljarnica opljačkana i godinu dana ranije, ali su tada lopovi izašli s „amaterskim“ plijenom. Ukrali su samo 10 milijuna dolara. Nakon pljačke koja je tema naše priče, privedeno je 25 osoba. Službeno nikada nije pronađen krivac.
Zračna luka Sipol u Amsterdamu ostao bez 118 milijuna dolara
Smatra se jednom od najvećih pljački u povijesti. Špekuliralo se da su nestali dijamanti u vrijednosti od oko 118 milijuna dolara. Kako ih je većina bila nebrušenih, teško je bilo procijeniti vrijednost, ali i kasnije im ući u trag. Ako je vjerovati policijskim izvješćima, organizacija pljačke nije bila dugo planirana. Naime, petnaestak dana prije same pljačke otuđen je kamion KLM-a. Naime, KLM je Nizozemska aviokompanija sa sjedištem u Amsterdamu. Osim kamiona, izvršitelji su ukrali i odjela KLM radnika, kako bi se u potpunosti asimilirali s djelatnicima zračne luke.
Na dan pljačke, lopovi su nesmetano ušli u krug aerodroma s kamionom i opremom KLM-a. Odvezli su se do kamiona natovarenog dijamantima, koji je bio spreman za transport u Antwerpen. Uperili su pištolj vozaču i otuđili kamion natovaren plijenom. Nakon toga, zauvijek su nestali. Nizozemske vlasti smatraju da je netko iz uprave aerodroma bio upleten. Sumnjiva im je preciznost pljačkaša koji su točno znali gdje se plijen nalazi. Nekoliko je ljudi uhapšeno, ali počinitelji nisu pronađeni.
Velika pljačka vlaka u Britaniji
O Velikoj pljački vlaka snimljeno je nekoliko filmova, a jedan od 15 pljačkaša postao je čak i pop zvijezdom. Usred ljeta 1963. godine petnaest razbojnika je zaustavilo vlak i pobjeglo s plijenom nešto većim od 2,6 milijuna funti. Policija je uspjela uhvatiti 13 od 15 uključenih u krađu. Jedan od pljačkaša postao je i pop zvijezda. Ronnie Biggs uspio je nakon malo više od godinu dana u zatvoru pobjeći u Brazil gdje je dobio sina, pa po tamošnjim zakonima nije mogao biti izručen sve do 2001. godine kada je smrtno bolestan ipak odlučio doći doma.
Zbog te pljačke promijenjena su pravila osiguravanja novčanih pošiljaka vlakom i od tada svi čuvari vrijednosti na britanskoj željeznici moraju biti primjereno naoružani. Poslije dugotrajne istrage policija je pronašla lopove koji su izvedeni pred lice pravde i glavne planere krađe su osudili na 25 godina robije, ali tri tone ukradenog zlata nikada nisu pronađene.
Tijekom tri desetljeća, Ronnie je postao medijski slavan i poprilično je zaradio na prodaji svojeg lika i djela. Čak se pojavio i u filmu The Sex Pistolsa “The Great Rock ‘n’ Roll Swindle”, i pjevao s njemačkom rock grupom Die Toten Hosen.
