Uspješni ljudi imaju tendenciju da se ističu u odgađanju zadovoljstva i izdržavanju iskušenja. Uspješni ljudi obično se ističu u pronalaženju hrabrosti da učine ono što trebaju. (Hrabrost nije odsustvo straha; hrabrost zahtijeva prevladavanje straha.) Uspješni ljudi ističu se u ustrajnosti kada drugi odustanu.
Ukratko, uspješni ljudi obično su mentalno jaki.
Ali to ne znači da nemaju trenutaka slabosti, niti da su rođeni s većom mentalnom snagom. Prema Novaku Đokoviću, čija su rekordna 24 velika teniska naslova stigla nakon što je napunio 30 godina, mentalna snaga nije dar:
To je nešto što dolazi s poslom. U velikim trenucima možda izgledam smiren, ali vjerujte mi, unutra je oluja. Najveća bitka je uvijek unutra. Ne sviđa mi se način razmišljanja koji često vidim u sportu: “Samo misli pozitivno, budi optimističan, nema mjesta sumnjama” — to je nemoguće. Ti si ljudsko biće. Razlika između momaka koji su u stanju biti najveći šampioni i onih koji se bore da dođu do najviše razine je sposobnost da ne ostanu u tim emocijama predugo. Za mene to traje relativno kratko. Čim to iskusim, priznajem, možda vrisnem na terenu, ali onda se brzo mogu vratiti i iznova krenuti.
Novak Đoković
Znanost podržava aspekt prihvaćanja. Studija iz 2012. objavljena u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin utvrdila je da vas samo-osjećanje prema sebi – gledanje na slabosti, neuspjehe i pogreške kao na prirodni dio života – može bolje motivirati da nadvladate te slabosti i poboljšate svoj učinak.
Filozofija također. Uzmimo stoike, koji su vjerovali da, iako ne možete uvijek kontrolirati što vam se događa, možete kontrolirati kako reagirate.
Umjesto da pokušavate ne osjećati se ljutito, ili uplašeno, ili tjeskobno, ili razočarano — što je, bez obzira koliko se trudili, nemoguće — ključ je resetirati se što je brže moguće. I učiniti sve što trebate učiniti da se nosite s onim što je uzrokovalo tu emociju.
Kako?
Đoković počinje sa svjesnim disanjem. Jedan duboki udah. Dva. Onoliko koliko može stati prije sljedećeg boda. Đoković kaže da su duboki udisaji najjednostavniji i najučinkovitiji način resetiranja. Pogotovo zato što se istrenirao povezivati duboke udisaje s većom smirenošću i usredotočenošću.
Zatim razmišlja o prošlim iskustvima. Sumnjama koje je svladao. Izazovima koje je savladao. Nevoljama, smetnjama i što-ako. Razmišljanje o prošlom uspjehu gradi samopouzdanje i vjeru.
Ali najviše od svega, doživljavanje bilo koje emocije koju osjeća normalnom i ljudskom. “Pokušavao sam ignorirati te osjećaje, ili ih ugasiti”, kaže Đoković, “ali za mene je velika transformacija bila je kad sam ih počeo prihvaćati i baviti se njima na način koji mi pomaže da ih transformiram u pozitivno gorivo koje mi pomaže prevladati teške trenutke i osjećati se sretno, prisutno i radosno, i izvući najbolje iz tog iskustva.”
Probajte. Sljedeći put kad se uzrujate, nemojte se pokušavati prestati osjećati uzrujano. Slabosti, neuspjesi i pogreške dio su života. Prihvatite emociju kao normalan ljudski odgovor.
Zatim nekoliko puta duboko udahnite kako biste se ponovno postavili. Istraživanja pokazuju da dva udisaja i jedan dugi izdisaj smanjuju razinu CO2, usporavaju otkucaje srca i čine da se osjećate smireno, fokusirano i manje napeto.
A zatim primijenite taj fokus – ne na emociju koju osjećate, već na problem koji trebate riješiti. Nikada nećete kontrolirati to kako se osjećate, ali možete naučiti bolje kontrolirati kako reagirate. A to je ono što je zapravo važno.
Izvor: Inc.; prijevod i prilagodba: Financa.ba
