Vedad Suljić iskusni je konzultant i stručnjak s preko 15 godina profesionalnog iskustva u sektorima energetike i okoliša. Magistrirao je ekonomiju okoliša na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. Trenutno obnaša funkciju generalnog direktora u kompaniji CETEOR d.o.o. Sarajevo. Predvodio je brojne projekte usmjerene na energetsku učinkovitost, obnovljivu energiju, zaštitu okoliša i održivo financiranje diljem zapadnog Balkana. Vedad Suljić jedan je od panelista na konferenciji MoBizz, koja se 9.9. održava u Mostaru.
Prije svega možete li se predstaviti našim čitateljima, te predstaviti kompaniju u kojoj obnašate upravljačku funkciju.
Prije svega hvala Vam na pozivu za intervju. Ja sam u CETEOR-u više od 15 godina, a koji postoji još od 1992. godine i pionir je u oblasti zaštite okoliša i održivog korištenja energije. Ja sam po struci magistar ekonomije okoliša i moje uže područje interesa je ekonomski i financijski aspekt održivog razvoja. U CETEOER-u radimo dosta sa vladinim organizacijama, međunarodnim organizacijama i privatnim poduzećima na način da im pomažemo da primjene najbolja rješenja u pogledu zaštite okoliša, ekonomske održivosti i društvene odgovornosti.
Generalno, kakav je Vaš stav o ulaganju u obnovljive izvore energije na području Bosne i Hercegovine?
Obzirom na starost energetskog sistema i tržišne dinamike koja je jasno okrenuta ka obnovljivim izvorima energije, Bosna i Hercegovina nema drugog izbora osim da ulaže u njih. Često se u medijima čuje da je to obaveza BiH, ali to nije točno. Naime, mi smo zemlja potpisnica Okvirne konvencije o klimatskim promjenama iz 1992. godine, koja je fundament i dan danas brojnim srodnim politikama na globalnom nivou. Prema ovoj konvenciji, zemlje iz Aneksa I, tj. razvijene zemlje, su dužne raditi na ublažavanju klimatskih promjena i pomoći državama u razvoju kao što je BiH.
Međutim, iako BiH nije formalno obavezana na iste mjere kao razvijene zemlje, jasno je da ulaganje u obnovljive izvore energije donosi višestruke koristi. Prije svega, to je prilika za modernizaciju našeg zastarjelog energetskog sistema, što će poboljšati energetsku sigurnost i smanjiti zavisnost od fosilnih goriva. Drugo, obnovljivi izvori energije predstavljaju ključni faktor u borbi protiv zagađivanja zraka, što je ozbiljan problem u mnogim dijelovima BiH. Ulaganje u obnovljive izvore energije može također potaknuti ekonomski razvoj kroz otvaranje novih radnih mjesta, posebno u ruralnim područjima, te kroz stvaranje prilika za inovacije i razvoj domaće industrije. Uz to, energija iz obnovljivih izvora je dugoročno održiva i ekonomski isplativa.
Globalni trendovi i zahtjevi za dekarbonizaciju postaju sve snažniji, a investitori sve više preferiraju zelene projekte. Ako želimo privući strane investicije i biti konkurentni na međunarodnom tržištu, ulaganje u OIE nije samo opcija, već strateška nužnost. Tako da ulaganje u obnovljive izvore energije nije samo pitanje obaveze prema međunarodnim sporazumima, već i pitanje ekonomske strategije i dugoročne održivosti našeg energetskog sistema i društva u cjelini.
Koji su rizici za koje smatrate da svaki investitor mora biti svjestan kada se odluči za investiranje u obnovljiv izvore energije?
U principu svaka investicija sa sobom nosi rizike i investitori će uvijek ulagati novac tamo gdje mogu dobiti veći povrat novca za određenu količinu, procijenjenog, rizika. Što se tiče obnovljivih izvora energije, svakako da postoje rizici, ali koji se ne mogu generalizirati. To ovisi od vrste OIE, veličine postrojenja, lokacije i sl. Ono što je zajedničko svima jeste da su OIE intermitentni, odnosno nestalni, tj. sunce ne sija uvijek kad i koliko investitor hoće, a isto je za vjetar itd.
Kada je riječ o vrsti OIE, u BiH imamo veliki otpor prema hidroenergetskim objektima i za njih je jako teško dobiti potrebne dozvole. Kod vjetroparkova je potrebno raditi dugogodišnja istraživanja vezano za potencijal vjetra, ali i biodiverzitet i sl. Mogućnost priključka na distributivnu i prijenosnu mrežu postaje sve veći problem, naročito u južnijim dijelovima BiH gdje je najveća koncentracija solarnih i vjetroelektrana. Međutim, unatoč ovim rizicima veliki broj projekata se planira i razvija u BiH iz prostog razloga što osigurava dovoljan povrat na novac u dugom roku, od 8 do 15%, a nekada čak i više.
Što gdin. Vedad Suljić misli, hoćemo li u Bosni i Hercegovini imati naknade za prekomjerni ugljični otisak?
Europska Unija, kojoj težimo, nastoji da zaštiti svoje tržište različitim tržišnim mehanizmima. Jedan od tih je i CBAM, tj. mehanizam za ugljično prilagođavanje na granici, gdje se roba obuhvaćena ovim mehanizmom (električna energija, cement, aluminij i dr.) oporezuje prilikom uvoza u EU i taj porez plaća uvoznik, tj. firma iz EU. Visina poreza će ovisiti od ugljične intenzivnosti (CO2 po jedinici proizvoda) i aktualne cijene CO2 na tržištu. Za sada su firme dužne samo izvještavati, a od 1.1.2026. i plaćati.
Ovo direktno utječe ne konkurentnost bh. proizvoda koji će biti skuplji i do 30%. Obzirom na veličinu razmjene BiH sa EU i špekulacija da se razmatra proširivanje grupe proizvoda (na drvo, kemikalije, tekstil, plastiku i dr.) ovo će značajno pogoditi pojedina poduzeća. Kao odgovor na CBAM, u BiH se radi na uspostavi jedinstvene sheme trgovanja emisijama, koja funkcionira po tzv. „cap and trade“ principu. Suštinska razlika u ovom mehanizmu jeste da se novac koji se plaća za CO2 plaća i ostaje u BiH, a koji bi se trebao koristiti za pomoć gospodarstvu u smanjenju ugljične intenzivnosti. Iskreno, i jedan i drugi mehanizam će utjecati, barem kratkoročno, na smanjenje konkurentnosti bh. gospodarstva. Zato je jako važno raditi na podizanju svijesti gospodarstvenika o ovome i pomoći im u ovoj tržišnoj borbi.
Kakva su Vaša iskustva sa energetskim zadrugama u BiH?
Moj interes za energetskim zadrugama seže iz 2015. godine kada smo prvi put u BiH organizirali jedan okrugli stol na ovu temu, a kasnije sam i na ovu temu magistrirao na ekonomskom fakultetu u Ljubljani i Sarajevu. Vodio sam brojne projekte koji su se najviše fokusirali na širenje svijesti o konceptu građanske energije i decentralizacije proizvodnju energije. Vodio sam i prvu kampanju grupnog financiranja (crowdfunding) građanske energije još 2018. godine kada smo prikupili preko 50.000 KM za solarne kolektore za potrebe JU Drin u Fojnici.
Nakon usvajanje nove EU Direktive o OIE (RED II) populariziran je koncept zajednica obnovljive energije i radio sam na Mapi put za njihov integraciju u BiH, a koja je bila osnova za legislativu koja uređuj ovu oblast. Trenutno radimo na jednom projektu koji teži uspostavi akceleratora za osnivanje ovih zajednica i očekujemo da ćemo kroz jednu ili dvije godine pomoći osnivanje barem jedne zajednice. Uskoro krećemo na turneju po cijeloj BiH i u 40-50 gradova ćemo organizirati info dane s ciljem daljnje popularizacije ovog koncepta.
Kakvo je Vaše mišljenje, je li cirkularna ekonomija primjenjiva na tržištu Bosne i Hercegovine?
Apsolutno. Bosna i Hercegovina ima izuzetan potencijal za razvoj cirkularne ekonomije, naročito u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, zatim u sektoru upravljanja otpadom, tekstilnoj i drvnoj industriji. Ono što trebaju shvatiti svi koji se žele baviti cirkularnom ekonomijom jeste da njena ključna funkcija nije samo zaštita okoliša, već stvaranje dodatne vrijednosti kroz efikasnije korištenje resursa. Tako npr. firma koja se bavi tekstilom, svoj otpad može koristiti za proizvodnju izolacijskih materijala, fliseva za auto industriju i sl., čime se dodaje vrijednost i smanjuju troškovi zbrinjavanja otpada. Primjera je bezbroj u svakoj industriji, ali ključni izazov je nedostatak inovacija i kreativnog razmišljanja u poduzećima.
Da bismo potpuno iskoristili potencijal cirkularne ekonomije, potrebno je poticati inovacijski faktor u kompanijama, omogućiti im pristup tehnologijama i znanjima, te ih ohrabriti da istražuju nove poslovne modele. Osim toga, neophodno je primijeniti sistemsko razmišljanje pri implementaciji cirkularne ekonomije. To znači da ne možemo gledati na svaki korak u proizvodnom lancu kao izoliran već moramo razumjeti kako su različiti dijelovi procesa međusobno povezani. Na primjer, optimizacija upravljanja otpadom u jednom dijelu procesa može imati pozitivan utjecaj na smanjenje troškova sirovina, poboljšanje energijske efikasnosti i povećanje ukupne produktivnosti. Sistemsko razmišljanje omogućava da se vidi šira slika i razumije kako različiti elementi cirkularne ekonomije doprinose stvaranju održivih i profitabilnih poslovnih modela. Naša iskustva u radu s poduzećima koja žele tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji pokazuju da često imaju problem s nedostatkom raspoloživih ljudskih kapaciteta.
Nemoguće je da jedna osoba upravlja energetskim sistemom, daje prijedloge za unapređenje dizajna proizvoda, te istovremeno vodi programe obuke i interne kampanje za podizanje svijesti. Ovdje vidim priliku za unapređenje kroz bolje planiranje i alokaciju resursa, kao i kroz specijalizirane obuke koje bi omogućile radnicima da razviju potrebne vještine za upravljanje ovim procesima. Pored toga, neophodna je i podrška s institucionalnog nivoa, uključujući odgovarajuće politike i poticaje, koji će olakšati poduzećima prelazak na cirkularne modele poslovanja.
Jedan ste od panelista na konferencije MoBizz koja će se održati u Mostaru 9.9. u Ljetnikovcu Radobolja na temu “Kako potaknuti gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine”. Ukratko, zanima nas kako kroz obnovljive izvore energije možemo potaknuti gospodarski razvoj u periodu od narednih nekoliko godina? Ima li Bosna i Hercegovina energetsku strategiju, te kakvu biste strategiju primijenili u našoj državi?
Bosna i Hercegovina i njeni entiteti imaju usvojene okvirne energetske strategije za period do 2035. godine, a trenutno se radi na finalizaciji Nacionalnog plana za energiju i klimu (NECP). Ove strategije uglavnom djeluju kao smjernice za razvoj energetskog sektora, dok bi NECP trebao institucionalizirati viziju razvoja energetskog sektora na temelju obaveza koje je BiH preuzela, kao što su smanjenje emisije CO2 i povećanje udjela OIE. Federacija BiH je već započela aktivnosti na izradi strategije i ostaje da vidimo kako će se te inicijative realizirati.
Moj osobni stav je da svaka strategija treba biti bazirana na internim kapacitetima, sadašnjoj i budućoj tržišnoj dinamici, te očekivanim promjenama, sve u okviru definirane vizije. Kada govorimo o energetskoj strategiji BiH za narednih 20-30 godina, smatram da je ključno fokusirati se na maksimalizaciju energetske neovisnosti kroz iskorištavanje lokalno dostupnih izvora energije. Energetska tranzicija se ne može dogoditi brzo i bez pažljivog planiranja. Iako je važno smanjiti oslanjanje na ugalj, BiH trenutno nema luksuz da napusti ovaj izvor energije previše naglo.
Napuštanje uglja bi značilo zatvaranje rudnika i termoelektrana, od čijeg rada direktno ovisi oko 17.000 ljudi, a indirektno između 13.000 i 35.000 ljudi. Ova radna mjesta se ne mogu tako brzo apsorbirati u drugim industrijama, što predstavlja ozbiljan socijalni izazov. Obnovljivi izvori energije svakako mogu pružiti dio rješenja. Iako BiH trenutno ne sudjeluje značajno u proizvodnji opreme za OIE, postoji prostor za rast u sektoru instalacije, rada i održavanja, kao i mogućnost za razvoj domaće industrije koja bi podržala ove projekte. Možda najveći potencija za zapošljavanje leži u građevinskom sektoru, jer je energijska efikasnost i ulaganje u obnovu zgrada generacijska aktivnost gdje će biti značajnog posla najmanje narednih 50ak godina. Samo kroz aktivnosti obnove zgrada postoji potencijal za 10.000 novih radnih mjesta u cijeloj BiH.
Također, treba aktivno raditi na diverzifikaciji energetske proizvodnje i decentralizaciji tamo gdje je to tehnički i tržišno izvodivo. Ovo bi omogućilo veću fleksibilnost i otpornost energetskog sistema. Strategija treba težiti balansiranju između korištenja postojećih resursa i postepenog prelaska na održivije izvore, uz istovremeno stvaranje novih prilika za zapošljavanje i ekonomski razvoj. Dakle, ključ je u postepenoj, ali odlučnoj tranziciji koja će omogućiti BiH da smanji ovisnost o fosilnim gorivima, a istovremeno izgradi kapacitete za održivi energetski sistem zasnovan na domaćim resursima i inovacijama.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
