“Think Different” ili „Misli drugačije“, glasila je poznata Appleova reklama iz 1997. Odličan savjet svim kreatorima, inovatorima i poduzetnicima. No, uz drugačije razmišljanje, da bi se došlo do revolucionarnih novih ideja ili proizvoda, postoji i drugačije viđenje. Veliki kreatori, inovatori i poduzetnici gledaju na svijet na načine koji se razlikuju od načina na koji mnogi od nas gledaju na stvari. Zbog toga vide prilike koje drugi ljudi propuštaju.
Priča o čičak traci je dobro poznata, piše HBR. Švicarski inženjer, George de Mestral, odlučio je pomnije promotriti čičke (sjemenke biljaka) koje je pronašao zalijepljene za svoju odjeću nakon šetnje šumom. Izvadio je svoj mikroskop i vidio da je priroda dizajnirala kukice na neravninama, koje su se zatim zakačile za vlakna u njegovoj odjeći. Tako je rođena poznata alternativa patentnom zatvaraču.
Nešto manje poznata, ali jednako interesantna je priča o Softsoapu. Američki poduzetnik, Robert Taylor, odlučio je pomnije promotriti što se događa s komadima sapuna nakon što se odmotaju i koriste u kupaonicama. Gledajući izbliza posudu za sapun u inače besprijekornom okruženju, ugledao je neugodnu lokvu mulja. Odlučio je da je odgovor tekući sapun koji se dozira u prekrasnom dozatoru s pumpicom i tako je nastao Softsoap koji je promijenio cijelu industriju sapuna.
Dva briljantna poduzetnika koji su drugačije gledali na stvari. Bilo kroz mikroskop ili zum objektiv, bilo doslovno ili metaforički, učinili su ključni korak gledajući poznato na nepoznat način. Veliki francuski matematičar Blaise Pascal rekao je: “Mali umovi se bave nevjerojatnim, a veliki umovima običnim.” Čini se da je imao na umu nešto slično.
Gledajte u ono što je točno ispred vas, ali gledajte na način koji većini ljudi promiče.
Defamilijarizacija
Postoji riječ za ovu aktivnost: defamilijarizacija. Radeći početkom dvadesetog stoljeća, ruski teoretičar književnosti po imenu Viktor Šklovski istaknuo je kako je Tolstoj postigao pojačani učinak u svom pisanju putem tehnika kao što su opisivanje predmeta iz iskrivljene perspektive i odbijanje korištenja uobičajenih naziva za objekte, te općenito “činjenjem čudnim” (defamiliariziranjem) inače poznatog.
Kasnije je veliki francuski redatelj Jean-Luc Godard napravio revoluciju u kinematografiji svojom upotrebom skokova u Breathless. Danas uzeta zdravo za gotovo, ova se inovacija mnogima u to vrijeme činila poprilično zbunjujućom. Do tada su veliki napori uloženi u stvaranje glatkog kontinuiranog tijeka (“kontinuiteta”) na ekranu. Na kraju krajeva, kontinuirani tijek je način na koji doživljavamo viziju, zahvaljujući radu našeg mozga. Ovo je poznato. Ali Godard je odlučio prekinuti ovaj tijek kako bi nas prisilio da se odmaknemo od svojih uobičajenih pretpostavki i vidimo svoje likove kao, doslovno, nervozne i nepovezane. Sada osjećamo tu izolaciju koju doživljavaju njegovi likovi, kao i njihove pokušaje — neuspješne i tragične, na kraju — da se povežu jedni s drugima. Godard je podigao tehniku defamilijarizacije sa stranice na ekran.
Primjeri ovih velikih umjetnika svima – uključujući poduzetnike – daju nekoliko savjeta o tome kako prestati gledati svijet na poznat način i početi ga gledati na nepoznate i generativne načine. Kada gledamo svijet, ne bismo trebali samo ispitivati, već ga namjerno trebamo promatrati iz drugačije perspektive. Ne samo imenovati ono što je oko nas, već smisliti nova imena. Ne samo razmatrajte cjelinu, već rastaviti (ili razdvojiti) stvari na dijelove. Ove nam tehnike mogu pomoći da vidimo svoj put do novoga i revolucionarnog, bilo u umjetnosti ili u poslovanju.
Vidite ali ne promatrate
Sherlock Holmes je jednom rekao Watsonu: “Vidiš, ali ne promatraš.Razlika je jasna”. Više savjeta o tome kako se probiti kroz poznato i umjesto toga promatrati, istinski promatrati, dolazi od psihologinje i spisateljice Marije Konnikove, u njezinoj knjizi Mastermind: Kako razmišljati kao Sherlock Holmes. Ona piše: “Da biste promatrali, morate naučiti odvojiti situaciju od interpretacije, sebe od onoga što vidite”. Kao tehniku za poboljšanje naše sposobnosti da djelujemo na ovaj način, Konnikova predlaže da situaciju od interesa nekome opišete naglas ili napismeno. Kako ona primjećuje, Holmes je na ovaj način koristio Watsona da progovori o svojim zapažanjima kada je istraživao slučaj. A često bi kroz ovu vježbu postale očigledne ključne točke u slučaju. Ovo je još jedna tehnika koju mogu isprobati ambiciozni umjetnici i poduzetnici – i detektivi konzultanti.
Naši su mozgovi dizajnirani tako da nam onemoguće da obraćamo previše pažnje. To je dobro prikazano optičkom iluzijom nazvanom Troxlerovo blijeđenje. Nazvano je po švicarskom liječniku iz devetnaestog stoljeća koji je otkrio učinak. Ako imamo stabilnu sliku u području našeg perifernog vida, zapravo je nakon nekog vremena prestanemo vidjeti. Za ovaj fenomen opći neuroznanstveni izraz je navikavanje. On ukazuje na učinkovit način na koji mozak funkcionira. Neuroni prestaju s paljenjem nakon što dobiju dovoljno informacija o nepromjenjivom podražaju. Ali to ne znači da je navikavanje uvijek dobra stvar za nas.
Možemo razmišljati o nastojanju ne samo da razmišljamo drugačije, već i da vidimo drugačije. Kao o načinu suprotstavljanja našoj ugrađenoj tendenciji da se naviknemo, da utonemo u poznati način gledanja i doživljavanja. Jedan od načina na koji veliki umjetnici, poduzetnici i kreatori svih vrsta dolaze do uvida koji im omogućuju da promijene svijet je da, vrlo doslovno, ne vide na način na koji većina nas vidi. Njihove nas metode uče da:
Gledajući drugačije možemo vidjeti ono što nitko drugi još nije vidio. Ovako se gradi budućnost.
