Iako intelektualac iz uglednih slojeva njemačkog društva, Max Weber često je bio kritiziran zbog izbora riječi neprimjerenih eliti kojoj je pripadao. Tako je izjavio da ne želi biti ‘magarac’, da to nikada neće biti. Biti ‘magarac’ za njega je značilo biti usko obrazovan, imati svoje stručno područje koje isključuje opću naobrazbu i širinu. (Kome to treba i zašto?),piše bonitet.
Može se reći da su sve teme koje je pokretao njemački sociolog, političar, pravnik, ekonomist Max Weber (1864.-1920.) aktualne i danas – od birokracije, vojske činovnika, kapitalističke organizacije i zarade do stjecanja bogatstva. Ipak, i 100 godina nakon njegove smrti posebno je aktualna specijalizacija i uska stručnost koja ga je zanimala i u kojoj je vidio korijen mnogih društvenih i poslovnih problema.
Spomenuti “magarac” je upravo onaj koji nema široko obrazovanje, koji se drži samo svog područja rada. Weber je predvidio ovaj problem i upozorio da je on ključan kako u obrazovanju, tako i kasnije u poslovanju.
Rizično je biti Weberov ‘magarac’
Weberovi analitičari i svjedoci pišu da je on sam bio veliki radnik. Bio je dobar primjer teorija koje je stvorio. Smatrao je da je svaki čovjek ‘pozvan’ na rad te je pisao da postoji ‘idealni tip’ kapitalističkog poduzetnika. Toliko je skroman da osobno nema ništa za sebe od stečenog bogatstva osim osjećaja da ‘dobro radi svoj poziv’. Ali što je sa stručnim znanjem potrebnim za dobro obavljanje posla?
Kad bi se Weberova ideja ‘magarca’ pretočila u modernu poslovnu sliku, i dalje bi vrijedilo da je vrlo riskantno biti taj ‘magarac’. To se prvenstveno odnosi na poduzetnike i poslovne ljude na visokim pozicijama, koji donose odluke i vode timove.
Obrazovne prakse i promjene u školskim sustavima potvrđuju činjenicu da se mladi ljudi vrlo rano usmjeravaju na određena područja, biraju što će studirati i tako odabiru svoj karijerni put, te naposljetku ulaze u poslovne vode.
Koje su posljedice Weberovih “magarećih” slutnji i predviđanja?
Još više odbijanja biti ‘magarac’
David Epstein bavio se temom specijalizacije u današnjem svijetu. Njegovi zaključci podupiru Weberovo odbijanje da bude ‘magarac’ jer je za pokretanje posla potrebno široko obrazovanje.
“Da biste mogli razumjeti gdje leže tržišne prilike, da biste mogli stvarati nove ideje ili voditi tim ljudi da raste u svakom smislu, potrebno vam je široko ili opće znanje”, piše Epstein.
Prema Epsteinu, ovako izgleda tipična korporativna slika:
- Mladić diplomira na sveučilištu gdje ga uče odabrati smjer i većinu predmeta
- Takav mladić je nedvojbeno vrijedan i dobro kotiran
- Ulazi u tvrtku kao mlađi suradnik i potiče ga da se drži svog područja
- Kad počne napredovati, dolazi u situaciju da je lider i tu nastaje problem – nema znanja izvan svoje stručnosti
- Sljedeće što ga čeka je obeshrabrujući osjećaj, a često i odustajanje
Tvrtke kao uzgajivači
Drugi istraživač zainteresiran za ljudsko ponašanje, Nick Hobson, nadovezuje se na ovu sliku iz poslovne prakse i tvrdi da ljudi sa širokim obrazovanjem ne mogu napredovati, za što su krive organizacije unutar kompanija.
“Takve tvrtke su ‘magareće’ uzgajivačnice. Oni stvaraju vertikalne strukture u kojima ljudi nisu nagrađeni za suradnju, širenje i razmjenu zajedničkog znanja. Naprotiv, obeshrabreni su. Čak i ako se pojavi pojedinac koji je sklon širem interdisciplinarnom stilu rada, sigurno će se naći u teškoj birokratskoj borbi”, piše Hobson.
Epstein iznosi i podatke iz novijih istraživanja koja potvrđuju da većina “specijalaca” na početku svoje karijere doživljava veliki uspjeh i velike prihode. No, u sljedećim fazama oni općeg i šireg obrazovanja ih preskaču. Jedan od razloga može biti i činjenica da mlad čovjek ne poznaje dovoljno sebe i svoje sposobnosti, mijenja se, a velike su šanse da će kasnije promijeniti područje kojim se bavi.
Kako stvari stoje, još od spomenutog Webera nije teško biti ‘magarac’ kad si okružen hrpom drugih ‘magaraca’.
“Neugoda i odbacivanje koje osjećate kada idete protiv zrna isplatit će se kasnije u poslu”, zaključuje Hobson i ohrabruje.
