Vaš pas je stvarno pojeo vašu domaću zadaću, i vi nemate pojma tko je uzeo zadnji keks iz tegle sa slatkišima. Laganje je u vašoj prirodi, ali ne brinite – to je u prirodi većine ljudi. To je tehnika koja je evoluirala tijekom milijardi godina, pa se ispostavilo da se možda zapravo nemate zbog čega toliko loše osjećati – piše magazin “Pshychology Now”
Ljudi su društvena stvorenja, a mi za to imamo zahvaliti svom divovskom mozgu. Evoluirao je da bude te veličine jer nam je trebao dodatni prostor da bismo uspjeli komunicirati s drugima i održavati svoju društvenu grupu sretnom, a to ima puno prednosti. Ako možete izgraditi veze s drugim ljudima, možete pristupiti ka više resursa jer će vaši prijatelji i obitelj dijeliti hranu i sklonište, pomažući vam kada vam zatreba. Ali da bismo zadržali te bliske veze, ponekad moramo lagati.
Kroz povijest čovječanstva bila je genetska prednost biti dobar lažov, jer je to podržavalo društvene veze, pa je veća vjerojatnost da ćete preživjeti i prenijeti svoje gene. Iskrivljivanje istine, igranje s činjenicama, pričanje priče – kako god to nazvali, laganje je nešto što većina pripadnika ljudskog roda smatra vrlo lakim.
Iako društvo na laž ne gleda blagonaklono, ona se zapravo razvila kao način za fino podešavanje naših društvenih vještina i jačanje naših odnosa. Jeste li ikada prijatelju rekli da vam se jako svidjela večera koju su vam pripremili? Ili ste možda lagali svojoj mami da ste slučajno nešto razbili u kuhinji? U tim slučajevima se desila aktivacija ovih evolucijskih mehanizama, i bilo da se radi o zaštiti vašeg ugleda ili jednostavno izbjegavanju uznemirenja nekoga, vjerojatno je dobro funkcioniralo u zaštiti vaših odnosa (ali samo ako niste bili uhvaćeni).
Vaš mozak kada laže
Laganje je kreativan zadatak i puno je teže našem mozgu lagati nego samo govoriti istinu, jer zahtijeva pamćenje mnogo različitih informacija kako bi priča bila dosljedna.
Još je kompliciranija naša sposobnost da lažemo sami sebi, što je ekstremna razina obmane koja zahtijeva da dvije informacije zadržimo u glavi i zanemarimo jednu.
Bez obzira na razlog zbog kojeg lažete i koliko god bila složena laž, postoje tri glavna dijela mozga koja koristite kada vas varate: prednji cingularni korteks, koji je odgovoran za praćenje pogrešaka; dorzolateralni prefrontalni korteks, koji kontrolira ponašanje; i parijetalni korteks, koji obrađuje informacije iz vaših osjetila.
Ti dijelovi postaju aktivniji za vrijeme laganja, a mogu se vidjeti pomoću funkcionalnih MRI skenera – daleko naprednije verzije detektora laži.
Međutim, nismo uvijek imali tehnologiju koja bi nam pomogla da otkrijemo lažljivca. Veći dio povijesti oslanjali smo se na naše zapažanje i društvene vještine.
Naučili smo kako pratiti ponašanje drugih ljudi i uočavati znakove da nam ne govore istinu: neobičan kontakt očima, znakove da se možda više znoje, iznošenje priče s detaljima koji jednostavno ne zvuče vjerodostojno, itd.
Kako se razvijala naša sposobnost laganja, tako se razvijala i naša sposobnost otkrivanja laži. Ovo nam je pomoglo, budući da se svaka laž ne izgovara jer želimo zadržati svoje prijatelje.
Ponekad se laganje koristi za manipuliranje drugima radi osobne koristi, kao što je prijevara ljudi da se dođe do njihovog novca.
Sposobnost otkrivanja laži pomaže u očuvanju naše imovine od nepoštenih ljudi.
Laž nije svojstvena samo ljudima
Ljudi nisu jedina vrsta koja je razvila taktiku zavaravanja. Ovom vještinom su ovladali u cijelom životinjskom svijetu, kao npr. majmuni kapucini, koji će izvikivati lažne uzbune kako bi otjerali starije jedinke od hrane. Ove su životinje razvile ovu taktiku kako bi se zaštitile, a ne ojačale društvene veze.
Kada naučimo lagati?
Smatra se da učimo lagati mnogo mlađi nego što vjerojatno mislimo, a neka istraživanja sugeriraju da je to moglo početi već sa šest mjeseci života.
Tijekom godina usavršavamo „vještinu“ laganja, a neke procjene govore da ćemo do trenutka polaska na fakultet možda lagati svojim majkama u svakom petom razgovoru koji imamo s njima.
Razvojni model laganja prvi su napravili istraživači Victoria Talwar i Kang Lee. Njihov rad pokazuje da djeca u dobi od dvije do tri godine počinju govoriti primarne laži – osnovne prijevare kako bi prikrili pogreške ili loše ponašanje – ali ne razmišljajući hoće li slušatelj doista povjerovati u laž.
Otprilike u dobi od četvrte godine djeca počinju govoriti sekundarne laži, izmišljenije i složenije laži koje su uvjerljivije. Do sedme ili osme godine djeca počinju govoriti tercijarne laži, koristeći dosljedne činjenice i naknadne izjave. Ovo je sposobnost koju će zadržati do kraja života.
Kako prepoznati laž?
Govor tijela otkriva dosta toga.
Intenzivan kontakt očima. Kontakt očima obično sugerira iskrenost, a nekome tko izgovara laž, nagon je da prekine kontakt očima. Kao rezultat toga, početi će stvarati više kontakta očima nego inače, i početi prekomjerno kompenzirati.
Suprotna potvrda. Neformalni jezik i izrazi kojima izražavaju da su iskreni (kao što je ‘vjeruj mi’ ili ‘da budem potpuno iskren’) upućuju na to da netko možda ne govori istinu.
„Smrznuti“ gornji dio tijela. Ljudi se manje kreću kada lažu, rjeđe gestikuliraju rukama i ponekad potpuno smrzavaju cijeli gornji dio tijela.
Produženo zatvaranje očiju kod treptanja. Ljudi obično trepću u razmaku između 0,10 i 0,40 sekunde, ali kada netko laže, često ima zatvorene oči duže od jedne sekunde..
Odmahivanje glavom. Ako netko kaže “da”, ali istovremeno odmahne glavom “ne”, njegov govor tijela možda odaje pravi odgovor.
Istina o našim lažima – zašto pokušavamo prevariti druge ljude?
Istraživanja pokazuju da ljudi koji lažu, u prosjeku, u 36% slučajeva lažu da zaštite sami sebe, da bi se samopromovirali lažu u 44% posto slučajeva. Na laganje u svrhu utjecaja na druge otpada 11%, a u 9% slučajeva razlozi za laganje su nepoznati. U nastavku i detaljniji prikaz i objašnjenje razloga.
Samozaštita (ukupno 36%)
Izbjegavanje kazne (22%)
Prekršili smo zakon, pogriješili ili počinili nedjelo koje želimo prikriti.
Socijalno izbjegavanje (14%)
Neke se laži izgovaraju zato što pojedinac želi izbjeći ljude, kao što je reći da je bolestan ili zauzet kako bi izašao s društvenog događaja.
Samopromocija (ukupno 44%)
Ostvarenje ekonomske koristi (16%)
Laganje radi ostvarenja financijske nagrade, poput unapređenja ili povećanje plaće
Ostvarenje osobne ne-financijske koristi (15%)
Laganje radi nefinancijske nagrade, kao što je stjecanje naklonosti, pažnje ili višeg društvenog statusa
Ostavljenje dobrog utiska (8%)
Želimo oblikovati pozitivnu sliku o sebi pa lažemo o svom karakteru ili sposobnostima (npr. znanje drugog jezika ili da smo odlični kuhari)
Zbog humora (5%)
Neke se laži izgovaraju u svrhu nasmijavanja drugih ljudi u našoj društvenoj skupini, poput preuveličavanja priče ili izmišljanja smiješne anegdote koja se nije dogodila.
Utjecaj na druge (ukupno 11%)
Altruistički razlozi (5%)
Možemo nesebično lagati za dobrobit drugih ljudi, kao što je pružanje uvjeravanja ili kompliment da bi se drugi osjećali bolje.
Radi uklapanja (2%)
Neke obmane dolaze iz želje zadržavanja društvenih uloga ili izbjegavanje nepristojnosti u pokušaju uklapanja u društvenu skupinu.
Zlonamjerno laganje (4%)
Kada laganje služi za ponižavanje drugih ljudi, radi osvete ili prikrivanja vlastitih nesigurnosti.
Nepoznat razlog (ukupno 9%)
Patološko laganje (2%)
Patološko laganje je stanje u kojem pojedinac kompulzivno prekomjerno laže, sa malo ili nimalo stvarne svrhe.
Nejasan razlog (7%)
Motivi laganja ponekad su nejasni čak i osobi koja laže.
