Bihevioralna ekonomija je znanost koja je spoj ekonomije i psihologije. Bihevioralni ekonomist Dan Ariely, koji predaje na Sveučilištu Duke, poznat je kao jedan od najoriginalnijih dizajnera eksperimenata u društvenim znanostima. Prema Arielyevim riječima, ovo je sedam lekcija o nepoštenju koje niste naučili u školi. Jedna od njih je i zašto krademo.
1. Većina nas spada u 98%.
“Učenik mi je ispričao priču o bravaru kojeg je upoznao kada se nehotice zaključao u kuću. Ovaj student je bio začuđen kako je bravar lako otvorio bravu, no bravar je objasnio da brave u biti postoje da spriječe poštene ljude od krađe. Njegov stav je bio da 1% ljudi nikada ne bi kralo, dodatnih 1% bi uvijek pokušalo ukrasti, a mi koji smo ostali u ovih 98% smo pošteni sve dok nismo u iskušenju. Brave uklanjaju iskušenje za većinu ljudi. I to je dobro, jer smo u našem dugogodišnjem istraživanju otkrili da svatko ima sposobnost biti nepošten i da je gotovo svatko to bio u nekom trenutku.”
2. Rado ćemo varati… dok ne zaboli.
“Jednostavni model racionalnog zločina sugerira da što je veća nagrada, veća je vjerojatnost da će ljudi varati. Ali otkrili smo da je za većinu nas najveći pokretač nepoštenja sposobnost da racionaliziramo (opravdamo) svoje postupke kako ne bismo izgubili osjećaj da smo dobri ljudi. U jednom od naših eksperimenata s matricom [vježba rješavanja zagonetki koju Ariely koristi u svom radu za mjerenje nepoštenja], razina varanja nije se promijenila iako je nagrada za varanje rasla.
Zapravo, najveća nagrada rezultirala je s malo manje varanja, vjerojatno zato što je iznos novca bio toliko velik da ljudi nisu mogli racionalizirati svoje varanje kao bezopasno. Većina ljudi može malo varati jer mogu zadržati osjećaj sebe kao, u osnovi, poštenih ljudi. Neće počiniti velike prijevare u svojim poreznim prijavama ili potraživanjima od osiguranja ili izvješćima o troškovima, ali će malo prevariti tu ili tamo jer se ne osjećaju tako loše zbog toga.”
3. Nije ni čudo što ljudi kradu s posla.
“U jednom matričnom eksperimentu dodali smo uvjet u kojem su neki sudionici bili plaćeni u žetonima, za koje su znali da ih mogu brzo zamijeniti za pravi novac. Ali samo taj jedan korak razdvajanja nagrade od novca, rezultirao je značajnim povećanjem prevara. Drugi put smo anketirali igrače golfa i pitali koji bi čin nedozvoljenog pomicanja loptice drugim golferima bio najneugodniji: korištenje palice, stopala ili ruke. Više od dvostruko više njih reklo je da bi bio manji problem – za druge igrače golfa, naravno – da koriste svoju palicu nego da rukom pokupe loptu. Naša spremnost na varanje raste kako se psihički distanciramo od akcije.
Dakle, kako se distanciramo od novca (ne krademo izravno novac), postaje lakše doživjeti sebe kao da radimo nešto drugo, a ne da krademo. Zato mnogi od nas nemaju problema ponijeti olovke ili klamericu kući s posla, iako nikada ne bismo uzeli ekvivalentan iznos novca iz blagajne. I zato sam pomalo zabrinut zbog smjera kojim idemo prema tome da postanemo bezgotovinsko društvo. Virtualna plaćanja su velika pogodnost, ali naše istraživanje sugerira da bismo se trebali brinuti da, što su ljudi dalje od korištenja stvarnog novca, to će im biti lakše ukrasti.”
4. Čuvajte se altruističkog prevaranta.
“Ljudi su u stanju varati više kada varaju za druge ljude. U nekim eksperimentima ljudi su najviše varali kada nisu imali nikakvu korist. To ima smisla ako je naša sposobnost da budemo nepošteni povećana sposobnošću da racionaliziramo svoje ponašanje. Ako varate u korist drugog subjekta, vaša je sposobnost racionalizacije poboljšana. Dakle, da, računovođi je lakše tretirati lažiranje u poreznim prijavama klijenata kao nešto drugo, a ne kao nepoštenje. I tu postoji zabrinutost unutar tvrtki, budući da ljudima altruističke sklonosti dopuštaju da više varaju kada je to od koristi članovima tima.”
5. Jedna (nepoštena) stvar vodi drugoj.
“Male nepoštenosti su važne jer mogu dovesti do većih. Jednom kada se ponašaš loše, u nekom trenutku, prestaneš misliti o sebi kao o dobroj osobi na toj razini i kažeš, “ma nema veze”. To je nešto što je mnogima poznato prilikom dijete. Disciplinirani smo sve dok ne padnemo, a onda, ako ne možemo misliti o sebi kao o dobrim ljudima, onda mislimo da bismo barem mogli uživati u tome. To se događa i s poštenjem. Varalice također mogu početi s jednim korakom. Proveli smo eksperiment u kojem su sudionici dobili dizajnerske sunčane naočale za nošenje i procjenu.
Nekima je rečeno da je njihov par autentičan, drugima da nose lažne, a trećima nisu dali nikakve informacije. Zatim, nakon što su neko vrijeme nosili naočale, dali smo im matrice zadataka da riješe. U sve tri skupine, značajan dio sudionika izvijestio je da je riješio nekoliko matrica više nego što je to bilo u stvarnosti. Umjereno varanje, kao i obično. No, dok je 30% skupine koja je nosila prave dizajnerske sunčane naočale varalo, a nešto više, oko 40%, ljudi je varalo u skupini bez informacija, više od 70% skupine koja je nosila lažne naočale preuveličalo je broj zadataka koje su riješili. Jedna moralna povreda vodi daljem nemoralu.”
6. Bolje poticati iskrenost nego obeshrabriti varanje.
“Većina pokušaja da se ograniči varanje dolazi iz vezanja problema varanja uz isplativost. Mislimo da će, ako kazne budu dovoljno oštre, ljudi manje varati. Ali nema dokaza da ovaj pristup djeluje. Razmislite o smrtnoj kazni. Nema dokaza da to smanjuje kriminal. Bolji pristup bi bio da se zapitamo: Kako možemo pomoći ljudima da ostanu pošteni? Kad smo nagovorili osiguravajuću kuću da pomakne potpis na obrascu za prijavu kilometraže s dna dokumenta na vrh – tako da su ljudi potvrdili da su informacije koje su prijavili istinite prije nego što su ispunili obrazac, a ne nakon – iznos varanje se smanjilo za oko 15%.”
7. Iskrenost je stanje duha.
“U jednom od naših eksperimenata podijelili smo sudionike u dvije skupine. Jednu smo grupu zamolili da se pokuša prisjetiti 10 zapovijedi, a drugu 10 knjiga koje su čitali u srednjoj školi. Zatim smo dali svima da riješe neke matrice. Ono što smo otkrili je da su ljudi u skupini koji su se sjećali knjiga bili uključeni u istu razinu varanja kao i većina ljudi. No, sudionici grupe koji su se pokušali sjetiti 10 zapovijedi uopće nisu varali. Mali podsjetnici na etičke standarde mogu biti vrlo moćni.”
Izvor: time.com
