Kada je voditeljica digitalnog marketinga koju ćemo nazvati Aleksandra sama dolazila na sastanke, klijenti su često pitali: “Čekamo li njega da stigne?” “On” je bio izmišljena osoba, Aleksandrin navodni muški šef. Klijenti su pretpostavljali da je Aleksandra u ulozi podrške umjesto ključnog donositelja odluka.
Aleksandra neko vrijeme nije reagirala iz straha da ne uvrijedi klijente, ali je ubrzo shvatila da njihov milostivi pogled ograničava rasprave. Kako je objasnila, “Ulazak u pregovore u kojima vam druga osoba u osnovi govori unaprijed da vas smatra manje vrijednim, čak i prije nego što otvorite usta, bila je i još uvijek jeste obeshrabrujuća”.
Aleksandrino iskustvo nije jedinstveno. Mnoge žene susrele su se sa sličnim pretpostavkama o svojim pozicijama u svojoj organizaciji. Predlažemo novi izraz za ovo ponašanje: nepovjerenje u ulogu.
Nepovjerenje u ulogu
Nepovjerenje prema ulozi oblik je rodne pristranosti u kojoj se pogrešno pretpostavlja da su žene u ulozi podrške ili stereotipno ženskoj ulozi – tajnice, administrativne pomoćnice, daktilografkinje, medicinske sestre, supruge, djevojke – a ne u rukovodstvu ili stereotipno muškoj ulozi, kao što je glavni izvršni direktor, profesor, odvjetnik, liječnik ili inženjer. U tim slučajevima, žene moraju potrošiti dodatnu energiju i vrijeme kako bi potvrdile, a ponekad i dokazale svoju ulogu. Njihovim riječima možda nedostaje kredibilitet i autoritet koji su svojstveni njihovoj poziciji. Nepovjerenje u ulogu pojavilo se kao uobičajena tema u skupu podataka istraživanja o ženskim pričama iz intervjua, odgovora na otvorene ankete, postova na društvenim mrežama i javnih članaka.
Mnoge žene na Twitteru izrazile su frustraciju zbog nepovjerenja u ulogu. Nekim ženama je otvoreno rečeno da ne izgledaju kao netko u ulozi u kojoj dominiraju muškarci (“ne izgledaš kao inženjer”) ili su primljene s nevjericom. Na primjer, jedna žena je predstavljena muškom prijatelju svoje kolegice, a prijatelj je izrazio iznenađenje što je ona novinarka, objašnjavajući da pretpostavlja kako su žene u redakciji “kako bi muškarcima tipkale priče”. Nepovjerenje u ulogu može čak biti i sigurnosni problem; geo-mikrobiologinja je ozlijeđena u vlastitom laboratoriju kada je mladi muški član osoblja nije htio poslušati.
Na Twitteru je nekoliko liječnica opisalo kako su ih zamijenili za suprugu ili djevojku liječnika, kao što je dr. Uché Blackstock nedavno primijetila: „Po tko zna koji put, danas me ponovno pitao službenik parking garaže (**gledajući moju liječničku licencu za bolnički parking), ‘Jeste li vi liječnik ili je vaš muž?’” Slično na zabavi dobrodošlice, za dr. Jennifer Huang pogrešno je pretpostavljeno da je djevojka ili supruga drugog kolege.
Nepovjerenje se čak može dogoditi ženama koje rade na pozicijama na kojima ne dominiraju muškarci. Autorica Kalani Pickhart radi u ulozi sveučilišnog osoblja. Nedavno je ispričala da kada profesori čuju kako ona objavljuje roman, “Možete vidjeti kratki spoj u mozgu poput: ‘Čekaj, ne bi trebala biti sposobna ni za što osim za pravljenje mojih kopija’.” U drugom primjeru, kozmetičarka je imala zahtjev da šminkanje odradi muški zaposlenik jer “takav je tip šminkanja jednostavno puno bolji”.
Nepovjerenje u ulogu štetno je i za pojedince i za organizacije. Ne samo da žene moraju upravljati svojim emocijama dok se stalno sumnja u njih i trošiti dodatno vrijeme i energiju na afirmaciju svojih uloga, već to također može ometati njihov put u karijeri. U situacijama u kojima se procjene mogu temeljiti na pravovremenim odgovorima, kao što je služba za korisnike ili tehnička podrška, ocjena žena može biti niža jednostavno zato što mora provesti vrijeme braneći svoju stručnost prije nego što se može pozabaviti problemom korisnika.
Kada se žene ne doživljavaju kao menadžeri, inženjeri ili liječnici na isti način kao muškarci, manja je vjerojatnost da će biti angažirane u ulogama u kojima dominiraju muškarci ili da će biti razmatrane za promaknuće. Unutar organizacija, nepovjerenje u ulogu služi održavanju rodne nejednakosti i onemogućava prednosti „uključive“ radne snage. Kada se samo određeni profil ili tip zaposlenika (obično muškarac) smatra sposobnim izraziti autoritet ili ostvariti vodstvo, organizacija propušta mudrost i perspektive nedovoljno zastupljenih skupina – perspektive za koje se pokazalo da povećavaju organizacijsku učinkovitost.
Ali organizacijski lideri, saveznici na radnom mjestu i same žene mogu poduzeti korake kako bi spriječile i ispravile nepovjerenje u ulogu. HBR donosi korake koji mogu pomoći:
Postavite norme.
Prvo, menadžeri mogu modelirati jednakost i postaviti norme za ostatak organizacije koristeći prakse koje će pomoći u smanjenju nepovjerenja u ulogu. Takve prakse mogu uključivati:
- Predstavljanje imena i titula u svim okruženjima u kojima se pojedinci možda ne poznaju dobro.
- Korištenje automatski generiranih potpisa u sustavima e-pošte tvrtke koji uključuju imena, naslove pozicija i ostale potrebne detalje.
- Najava unaprjeđenja putem e-pošte cijeloj tvrtki i predstavljanje onih koji su promovirani sa svojim novim titulama na svim sastancima u određenom vremenskom razdoblju.
- Uspostavljanje kulture u kojoj svi nose oznaku s imenom ili koja uključuje naziv pozicije.
- Dodavanje naziva pozicije uz prikaz imena na platformama za web konferencije i postavljanje pločica s nazivima pozicija za stolove i naljepnice na vratima u uredima.
Osim toga, budite pazite kako se vaša organizacija prikazuje u svojoj komunikaciji. Koristite slike ljudi – svih rasa i spolova – na različitim pozicijama u promotivnim materijalima i pobrinite se da vaša tvrtka tako živi u svojim praksama promocije i zapošljavanja. Na primjer, u medicinskom okruženju, slike na zidovima i web stranicama mogu prikazivati muškarce u ulogama medicinskih sestara i žene u ulogama liječnika, te uključivati ljude različitih rasa, nacionalnosti i dobi, odražavajući stvarnost organizacije. A ako se uz imena koriste stručne titule (dr., velečasni, trener, profesor itd.), upotrijebite ih za sve. Neimenovanje žena uz korištenje profesionalnih titula za muškarce je još jedan način na koji se ovjekovječuje nepovjerenje u ulogu.
Budite saveznik.
Kao šef ili kolega, uključite se kako biste naglasili uloge koje žene imaju u vašoj organizaciji. Kada predstavljate kolegice, uključite njihovu funkciju: “Želio bih da upoznate Hailey Williams, našu glavnu operativnu direktoricu.” Ako čujete da je uloga vašeg kolege pogrešno identificirana, govorite u njihovo ime: “Hannah je glavni arhitekt ovog projekta.” Jedan muškarac kojemu je žena nadređena žene smislio je rješenje za neformalno okruženje kako bi izbjegao pogrešnu pretpostavku da je on glavni: “U javnosti me često, umjesto imenom, oslovljavao sa ‘šefica’”.
Iako se u početku može osjećati čudno ili neugodno skrenuti pozornost na tuđe pogreške, nemojte dopustiti da vas to spriječi. Ako nije napravljen uvod, okrivite sebe: „Žao mi je. Zaboravio sam te upoznati s Julie Lewis, predsjednicom naše tvrtke.” Ili okrivite vanjski čimbenik, poput stresa ili pogrešnog koraka kolege: „Darryl, bilo je puno promjena prošle godine. Možda niste shvatili da je Samantha sada direktorica prodaje. Ona će nam danas objasniti trenutnu situaciju.”
Ako se kao žena često nalazite u situacijama u kojima vaša uloga nije priznata, razvijte sustav prijateljskog odnosa sa kolegicom kako biste naglasili svoje titule. Ulazeći na sastanak, svatko od vas može predstaviti onog drugog: “Ovo je dr. Smith, ona je dekanica znanstvenog koledža”. “A ovo je dr. Jones, ona je predstojnica odjela za kemiju”.
Priznajte svoje greške.
Ako pogriješite u nečijoj tituli, nemojte se samo smijati ili ignorirati. Ispričajte se i priznajte: “Tako mi je žao, dr. Davis, molim vas, oprostite mi”. Ali nemojte stati na tome; učite iz toga. Radite dvostruko više kako biste bili sigurni da znate kvalifikacije i uloge ljudi. Napravite domaću zadaću prije sastanaka, konferencijskih poziva ili događaja kako biste saznali tko će sudjelovati i kako biste se osigurali da znate njihove pozicije i titule. To će vam pomoći da spriječite pogrešne pretpostavke, ponuditi vam priliku da se uključite i predstavite ili ispravite druge i date dobar primjer.
Proaktivno identificirajte svoju ulogu.
Iako će gore navedeni koraci pomoći na duge staze, kratkoročno, mnoge će žene i dalje otkriti da se nalaze u situacijama u kojima se susreću sa nepovjerenjem u ulogu. U tim slučajevima uključite svoju poziciju i ostale detalje u potpis e-pošte i platforme za web konferencije i predstavite se svojom titulom u komunikaciji s novim ljudima i onima koje ne poznajete dobro. Nemojte čekati da vam netko napravi uvod: “Dobar dan, ja sam dr. Harris, vaš kirurg” ili “Pozdrav, ja sam Kiana Green, glavni financijski direktor tvrtke. Danas ću predstaviti trenutne proračunske brojke i projekcije za narednu fiskalnu godinu.“
Ako je vaša uloga pogrešno identificirana, pristojno ispravite pogrešno informiranu osobu: “Zapravo, ja sam odvjetnik/liječnik/predsjednik/direktor.” Ovdje humor ili lagani dodir mogu biti od pomoći: “Ovim poslom se bavim više od 10 godina i prilično sam dobra u tome.” Nepovjerenje u ulogu najčešće nije namjerno i može biti od pomoći kod educiranja drugih o našim titulama i pozicijama. Iako nije isprika, kupci, pacijenti i klijenti često samo djeluju prema ukorijenjenim stereotipima. Informiranje drugih o svojoj ulozi može pomoći u smanjenju ovih predrasuda i pretpostavki. Kada je jedna kirurginja obavijestila supruga svoje pacijentice kako je pogriješio, promijenio je ton, rekavši: “Hvala vam, gospođo, na svemu”.
Ova rješenja mogu izgledati površna kada je problem s nepovjerenjem u ulogu sustavan. No, poduzimajući korake za promjenu normi na radnom mjestu, polako, ali sigurno ćemo promicati rodnu ravnopravnost u stavovima i stereotipima.
