Znate li stvarno? Znate li kako je ljudima oko vas? Znaju li oni kako je vama? Razumijete li se međusobno? Ili kao u Čolinoj pjesmi: znam ja tko si ti, znam odakle si, ali ne znam što si čekala do sad.
U realnom biznisu ti stihovi bi bili: ne znam što je bilo, do jučer je izgledao kao da je sve ok.
Izgledao vjerojatno je, ali to je samo površina. A što je bilo ispod površine? Ako ne znate, onda niste razgovarali, niste slušali i niste vodili. Ako znate, a ignorirali ste – pa onda vam je optimizam došao glave i definitivno niste razumjeli ono što vam se govorilo.
E, kako razumjeti? Kako stvarno razumjeti? Toliko je pitanja, a odgovor samo jedan – emocionalna inteligencija.
Zašto je bitna emocionalna inteligencija u poslu?
Po definiciji, emocionalna inteligencija je sposobnost razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama, kako bi uspješno i pozitivno premašivali izazove, upravljali konfliktima, nosili se sa stresom, učinkovito komunicirali i izgradili empatiju prema drugima.
Da prevedem – to je ono kada vam netko kome ste tri puta nešto objasnili i četvrti put dođe s istom greškom, a vi odolite porivu da se derete, psujete i otkinete mu glavu, nego lijepo sjednete i opet mu objasnite s puno suosjećanja zbog njegovog potpunog izostanka želje da napravi kako treba. Ili kada vam netko govori da mu je teško, a vi umjesto da kažete „ma proći će“ ili „svima je teško“, malo se udubite u tematiku pa kroz razgovor utvrdite zašto mu je teško. I to razumijete. Pa onda možda ispravite krivu percepciju ili riješite problem za koji niste ni znali da ga imate. Ali riješite.
Kako da budete emocionalno inteligentni, a da ne provodite dane čitajući motivacijske citate, radeći jogu i ispijajući smoothie od celera?
Prvo i osnovno, a vjerojatno i najteže – realno sagledajte sebe. Kada burno reagirate, zbog čega, zašto? Što su vam okidači? Ili ste previše fini, pa se osjećate kao otirač. Zašto je to tako? Kada dobijete napade panike? Zbog čega? Kakvi su ljudi iz vašeg okruženja? Kakvi su vaši odnosi s njima ljudima? Koga smatrate prijateljima? S kim volite provoditi vrijeme? Zašto?
Ovo su skoro pa filozofska razmišljanja, ali zaista je potrebno da razmislite o sebi. Kako se ponašate u određenim situacijama, kako reagirate na stres, kako se ponašate u konfliktu… puno je pitanja koje morate sami postaviti sebi da bi došli do odgovora. Oni će vam se sviđati ili neće, oni će vas iznenaditi ili neće – sve je to potpuno ok i dio procesa. Bitno je da se osvijestite. Na putu samootkrivanja dobro je razgovarati i s drugima. Ali biti otvoren za sve što možete čuti. Važno je i kako vas vide drugi. I da, dio može otpasti na njihovu percepciju, ali dobar dio je ono što vi stvarno jeste i kako se ponašate prema njima i s njima. Kada prođete kroz cijeli proces, dobit ćete i odgovore na pitanja. Kada imate odgovore, onda znate u kojem smjeru trebate ići.
Drugi korak je da naučite upravljati svojim emocijama. Naučite što su vaši okidači. Što je to što kod vas izazove negativnu reakciju. Kakva ponašanja, koji ljudi, koji događaji? Čitajte, pričajte s nekim tko zna, istražujte – bezbroj je alata koji vam mogu pomoći.
Ne reagirajte oštro i na prvu
Recimo, dobijete mail koji vas je doslovno izbacio iz cipela. Na uši vam izlazi para i ljutito kliknete na Reply i počinjete pisati svoj ljutiti odgovor. Stop. Kada dobijete mail koji vas jako naljuti, ne odgovarajte odmah. Ljuti ste, razum vam je u magli i niste orijentirani na rješenje. Izađite i prošetajte. Popijte vodu. Popijte kavu. Gledajte slike egzotičnih plaža – što god je potrebno samo da prođe taj prvi udar naleta bijesa.
Kada osjetite da ste se smirili, onda mail pročitajte ponovo, utvrdite što je problem i pišite svoj odgovor. Ako se u toku ponovnog čitanja ili pisanja opet iznervirate – stop. Odmaknite se i ohladite glavu. Ili kada vam dođe onaj maloprije spomenuti, četvrti put s istom greškom – ako zaista ne možete da budete veći čovjek i ne prebijete ga odmah, jednostavno mu recite da dođe malo kasnije. Tako ćete dobiti vrijeme da se ohladite i smirite.
Ključno je da ne reagirate uvijek oštro i na prvu. Tako nanosite štetu najviše sebi, pa onda i ljudima oko sebe. Budite empatični prema drugima – svatko ima neku bitku koju “bije” ili teret koji nosi, o kojem vi ne znate ništa. Morate zastati i zamisliti se u cipelama čovjeka preko puta vas. Možda je opet pogriješio zato što mu djetetu rastu zubi i nije cijelu noć spavao. Da, nije to vaš problem, ali pokažite suosjećanje prema ljudima. Nenaspavanog i zabrinutog čovjeka koji je opet pogriješio i skupio hrabrost da dođe i to vam prizna – ne trebate dokrajčiti galamom ili vrijeđanjem. Pokažite razumijevanje i pomozite mu. I tako vježbajte empatiju. Nije lako, ali – vježbom do savršenstva.
