Jeste li ikad stajali uz cestu navijajući za maratonce i pitali se zašto i uz onolike napore izgledaju sretno? Jeste li ikad zavidjeli trkačima u nekom parku gledajući kako im na licu titra osmijeh? Jasno da ljudi posvećeni trčanju obično uživaju u svom hobiju (ili zanimanju), ali izgleda da postoje i znanstveni razlozi.
Te razloge zovu ‘trkačkom euforijom’, a objašnjava se navalom u mozak i tijelo kemijskih spojeva koji izazivaju dobro raspoloženje.
O tom osjećaju govorit će vam i trkači – rekreativni ili natjecateljski. Makar i ne znali objasniti otkud sve to dolazi. Vjerojatnije je da će taj osjećaj objasniti sviješću o koristima trčanja, ali i inače kretanja u prirodi. Čak i kad su sasvim iscrpljeni od trčanja na duge staze.
Termin ‘trkačka euforija‘ (ili na engleskom ‘runner’s high’) vjerojatno potječe još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kad je, posebno u SAD-u – krenuo prvi val zaljubljenosti u rekreacijsko trčanje. Otad se pojavio i u znanstvenoj literaturi, gdje obuhvaća promjene u fiziološkom stanju koje se pojavljuju vježbanjem.
Te promjene uključuju subjektivne osjećaje poput boljeg raspoloženja i općenitog osjećaja dobrobiti, ali i neke mjerive promjene u tjelesnoj ‘kemiji’. Posebno se velika pažnja posvećuje jednoj specifičnoj grupi kemikalija povezanih uz rekreaciju: endorfinima.
Za vrijeme aerobnog vježbanja – a trčanje jest jedno od njih – tijelo počinje otpuštati koktel kemijskih tvari, uključujući nekoliko različitih oblika endorfina. Te tvari imitiraju efekte koje na tijelo imaju opioidi, ali su mnogo blaži. Prema studiji objavljenoj 2010. u časopisu Hawaii Medical Journal, endorfini pomažu opuštanju tijela i smanjuju osjećaj boli. Čime se može objasniti zašto se ljudi i nakon iscrpljujućeg treninga ili utrke ipak osjećaju dobro.
Desetljećima su mnogi znanstvenici vjerovali da endorfini, osim što smanjuju bol, također poboljšavaju raspoloženje unatoč umoru. No, postojao je problem: endorfini ne prelaze iz krvi u mozak, pa ne mogu biti izravno povezani s osjećajem sreće. Stoga su krenuli istraživati dalje, i našli cijeli sklop lipida zvanih endokanabinoidi i neurotransmitera koji nisu ranije bili povezani s utjecajem vježbanja na različita tkiva. Oni slično endorfinima mogu utjecati na raspoloženje, ali osim toga prelaze i prepreke između krvi i mozga.
Studija iz časopisa Psychoneuroendocrinology
Pokazala je da su endokanabionoidi zapravo ključ koji otključava osjećaj unutarnjeg mira. Dodatno, dvije godine ranije u časopisu Acta pharmacologica sinica druga studija pokazala jee da je ta tvar slična aktivnom sastojku kanabisa THC-u, zbog čega ljudi se ljudi osjećaju ‘high’ kad te tvari putuju tijelom. Razlika, i prednost, je što endokanabinoidi nastaju prirodnim putem u našem tijelu, pa imaju mnogo suptilniji osjećaj na mentalno stanje od onog izazvanog konzumacijom THC-a.
Uz dvije navedene tvari, vježbanjem se otpušta još jedna kemikalija zadužena za dobro raspoloženje, dopamin, vezan uz motivaciju. Primjerice, dopamin nastaje i kad dobijete na lutriji, postignete orgazam ili probate neko jelo koje vam iznimno prija.
Kako postići trkačku euforiju?
Očiti odgovor je – počnite trčati, posebno na duge staze. Da bi se efekt pojavio, trebat će vam nekoliko kilometara, ali ne može se reći točno kad će se osjećaj pojaviti i koliko će dugo trajati. Osim toga, kako kaže David Linden, profesor neuroznanosti na sveučilištu Johns Hopkins, neće svaki trkač biti u stanju proizvesti ovaj osjećaj.
Inače, bez obzira na naziv koji upućuje da je to moguće samo trčanjem, isti efekt mogu imati i druge aerobne aktivnosti poput bicikliranja, plivanja ili planinarenja.
Jasno, najvažnija korist od ‘trkačke euforije’ jest da će vam vježbanje pružiti više užitka, i lakše ćete se nastaviti držati svoje rutine. A, kao što znamo, bilo koji oblik redovitog vježbanja jedna je od glavnih komponenata zdravlja srca i kardiovaskularnog sustava. Je li ovaj osjećaj zdrav sam po sebi nije potpuno poznato, jer nisu pronađeni dokazi. No, ako ništa drugo, svakako nije nezdrav. Stoga, navucite tenisice i krenite.
Izvor: tportal
