Laže svatko tko vam kaže da nikad ne laže. Svi smo mi lažljivci. Zašto lažemo? Lažemo da bismo bili simpatični, da bismo izgledali kompetentniji, da bismo poštedjeli osjećaje ljudi. Lažemo iz mnogo, mnogo razloga. Prema studiji Sveučilišta u Massachusettsu, činimo to čak dva do tri puta svakih 10 minuta.
Većina nas vrti “male bijele laži”, bezopasne laži koje (obično) malo olakšavaju život našim prijateljima i kolegama. Kad se svi krevelje oko toga koliko je slatka nova beba vašeg šefa, a vi mislite da izgleda kao Winston Churchill, pridružite se zboru i kažete: “Ona je najslađa beba koju sam ikad vidjela.” Izokretanje istine dio je ponašanja pristojnog i produktivnog člana društva.
Tema kako prepoznati lažljivca i kako ga uhvatiti na djelu smo se već dotakli. Međutim, što učiniti kada laže kolega s kojim radimo? Kada manipulira činjenicama i možda utječe na vaš rad i tvrtku? Evo plana u četiri točke da situaciju riješite kao odrasla osoba.
Korak 1: Provjerite laže li doista ta osoba
Iako zvuči kao teška osnova, jako je bitno. Dakle, prije nego što se upustite u dramu, još jednom provjerite je li to doista laž.
Da bi rekao nešto što očito nije istina, mozak mora obaviti pristojan posao. Nakon što je laž izrečena, um lažljivca mora se odmah pozabaviti emocionalnim posljedicama krivnje, tjeskobe i straha da će biti otkriveni. Sve ovo znači da često možete nanjušiti iskrenu laž obraćajući pažnju na suptilne tragove.
Prema stranici Science of People prvi korak je steći dojam o osnovnim navikama te osobe. Obratite pažnju na to kako se ponaša i drži kada ne laže. To ne uključuje nikakvo uhođenje ili špijuniranje nakon radnog vremena, samo obraćanje pozornosti na uobičajene geste i obrasce govora.
Nakon što uspostavite tu osnovnu liniju, obratite pažnju na crvene zastavice koje često signaliziraju laganje:
- Neusklađeni pokreti, poput blagog potvrdnog kimanja u isto vrijeme kada on ili ona izgovara riječ “ne”.
- Pokreti koji ukazuju na uskraćivanje informacija, poput pokrivanja usta ili napučivanja usana.
- Mikroizrazi ili nevoljni izrazi lica koji prikrivaju emociju.
Imajte na umu jedna crvena zastavica ili promjena u osnovnom ponašanju ne znači automatski da netko ne govori istinu. Potražite ono što nazivaju “klasterima” ovakvog ponašanja – tri ili više crvenih zastavica u jednom odgovoru.
Na kraju, uključite intuiciju. Istraživanje UC Berkeley pokazuje da u otkrivanju lažljivca može biti učinkovit vaš podsvjesni instinkt.
Korak 2: Razlučite koje su vaše namjere
Kad prvi put osjetite da netko nije iskren i osjetite se u iskušenju suočiti se s njim, zastanite i zapitajte se koja vam je namjera. Zapamtite: lažemo iz mnogo razloga. (Istraživanja sugeriraju da malo laganja zapravo jača odnose kada to činite kako biste nekome pomogli ili zaštitili osjećaje druge osobe.)
Zapitajte što se doista nadate da ćete izvući iz ovoga. Ako pokušavate razotkriti svog suradnika kako biste ga osramotili ili potkopali, razmislite još jednom. Nemojte biti pasivno agresivni. Upiranje prstom u nekoga i prozivanje te osobe zbog beznačajnih izmišljotina, kao što je potpisivanje šefove rođendanske čestitke bez stvarnog stavljanja novca u kolekciju darova, može imati negativan učinak i možete ispasti sitničavi.
Korak 3: Razmotrite izvor i odvagnite posljedice
Studija pod nazivom “Iskrenost zahtijeva vrijeme (i nedostatak opravdanja)” otkrila je da je vjerojatnije da ćemo lagati kada smo u stisci s vremenom i kada smo u stresnoj situaciji. (Dalje kaže da kada imamo vremena razmisliti o tome, vjerojatnije je da ćemo biti iskreni.)
Razmislite o tome. Koliko često ste u stisci s vremenom ili u stresnoj situaciji na poslu?
To ne znači da biste trebali pustiti svog kolegu ili se opravdavati. No, poznajete svoje radno mjesto i poznajete svog kolegu—tako da vjerojatno znate je li laž (barem malo) opravdana ili nije.
Analizirajte situaciju iz gledišta vašeg suradnika. Što on ili ona imaju od laži? Što on ili ona mogu izgubiti ako se otkrije? Koje su posljedice za vas? Budite sigurni da ste spremni živjeti s mogućim rezultatima koji bi proizašli iznošenjem situacije na vidjelo.
Korak 4: Neka to bude razgovor, a ne sukob
Ako se odlučite suprotstaviti kolegi, riješite to što je prije moguće.
Kada dođe do stvarnog razgovora, možete započeti smireno: “Nešto mi je na pameti i želio sam o tome razgovarati s tobom.” Zatim recite ono što ste čuli bez iznošenja optužbi, prosuđivanja ili iznošenja problema iz prošlosti. Ako laž utječe na vas, objasnite kako. Često ljudi koji lažu zaborave kako bi to moglo utjecati na druge ljude. Dajte osobi prednost sumnje (i ublažite udarac sukoba) tako što ćete završiti s nečim poput: “Možeš li mi pomoći da shvatim zašto se to dogodilo?”
Ako je lažljivac voljan preuzeti odgovornost, razmislite o oprostu. Ako to nije slučaj, razmislite o svojim mogućnostima. Čuvajte pisani zapis vašeg razgovora na sigurnom mjestu kako biste ga kasnije mogli pogledati ako smatrate da je situacija neriješena i da bi moglo trebati daljnje djelovanje. Ako je laž dovoljno ozbiljna da mislite da netko drugi treba biti uključen – bilo da je to vaš rukovoditelj ili netko iz HR-a – trebali biste to učiniti. Samo pazite da slijedite sve protokole koji su na snazi u vašoj tvrtki.
Izvor: The Muse
