Bosna i Hercegovina nalazi se pred brojnim ekonomskim, energetskim i političkim izazovima, ali istodobno i pred prilikama koje mogu značajno odrediti njezin budući razvoj. Od konkurentnosti domaćih kompanija i izvoza na europsko tržište, preko prilagodbe novim europskim standardima i energetske sigurnosti, do pitanja političke zastupljenosti Hrvata u BiH – teme su to koje izravno utječu na svakodnevni život građana i poslovanje gospodarstva.
O tim pitanjima razgovarali smo s Ljiljanom Lovrić, zamjenicom ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, koja je u svom radu posebno angažirana na pitanjima gospodarstva, europskih integracija, međunarodne suradnje i energetike. Kao jedna od važnijih tema razgovora nametnula se i Južna plinska interkonekcija, projekt od strateškog značaja za energetsku sigurnost i gospodarski razvoj zemlje, u čijim je pregovorima s Republikom Hrvatskom sudjelovala kao članica i čelnica državnog izaslanstva.
Razgovarali smo o tome što danas koči snažniji rast bh. gospodarstva i izvoza, koliko su domaće kompanije spremne za promjene koje donosi europsko tržište, ali i o političkom trenutku uoči Općih izbora u BiH.
Kao zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, sudjelujete u kreiranju i provedbi politika koje izravno utječu na gospodarstvo, vanjsku trgovinu, poduzetništvo i odnose BiH s međunarodnim partnerima. Kako biste opisali svoju trenutnu ulogu i koje su teme i projekti kojima ste danas najviše posvećeni?
Svoju ulogu prije svega vidim kao odgovornost, ali i kao priliku da stvari koje radimo na razini institucija Bosne i Hercegovine pretvorimo u konkretne rezultate za gospodarstvo i ljude koji ovdje žive. Važan dio mog rada su odnosi sa međunarodnim partnerima i otvaranje novih mogućnosti za naše gospodarstvo. Posebno bih izdvojila projekte povezane sa energetikom i europskim integracijama, zato što upravo kroz takve projekte jačamo konkurentnost i ekonomsku stabilnost države. Posebno mi je važno da svaki od projekata nosi nešto novo – novu investiciju, novo tržište, bolje uvjete poslovanja. Mislim da upravo na ovome trebamo mjeriti svoj rad i da je moj rad do sada, na poziciji zamjenice ministra, dokazao ovo o čemu govorim.
Bosna i Hercegovina i dalje ima izražen vanjskotrgovinski deficit, iako izvoz u Europsku uniju raste. Što je, prema Vašem mišljenju, danas najveća prepreka bržem rastu izvoza bh. kompanija – produktivnost, cijena rada, regulativa, nedostatak investicija ili nešto drugo – i što država konkretno može napraviti da domaće kompanije budu konkurentnije na europskom tržištu?
Ne bih rekla da postoji samo jedna prepreka. Konkurentnost naših poduzeća, i generalno, je uvijek određena kombinacijom uvjeta koje ste pobrojali. Produktivnost, troškovi, dostupnost radne snage, investicije a posebno administrativne procedure izravno utječu na konkurentnost. Istovremeno, ne smijemo zanemariti činjenicu da su mnoga naša poduzeća već odavno konkurentna i uspješna na europskom pa i svjetskom tržištu. Stoga mislim kako je naš zadatak stvarati uvjete u kojima će ih biti još više. Apostrofirat ću dva segmenta kroz koji država može ozbiljno olakšati poslovanje. Prvo je postizanje unutarnjeg dogovora po pitanju usklađivanja zakonodavstva i standarda koji važe u Europskoj uniji, a drugo je smanjenje internih administrativnih prepreka koje otežavaju poslovanje. Također, prevažno je ulagati u ljude i znanje, jer bez obrazovane i stručne radne snage nema dugoročne konkurentnosti.
Naš cilj ne bi trebao biti samo povećanje izvoza, jer veće brojke mogu dati i lažnu sliku s obzirom da ovise o nekoliko faktora. Naš cilj trebaju biti poduzeća koja proizvode veću dodanu vrijednost i koja kao takva mogu dugoročno konkurirati na zahtjevnom europskom i svjetskom tržištu.
Europsko tržište se ubrzano mijenja, a pred kompanije se postavljaju novi standardi u području digitalizacije, zelene tranzicije, proizvodnje i održivosti. Koliko su bh. kompanije spremne za te promjene i postoji li opasnost da dio naših poduzetnika izgubi tržišne pozicije ako se na vrijeme ne prilagodi?
Poduzeća u Bosni i Hercegovini nisu jednako spremna za promjene koje donosi europsko tržište. Imamo vrlo uspješna i inovativna poduzeća koja se dosta brzo prilagođavaju novim tehnologijama i standardima, ali postoje i sektori u kojima to ide dosta sporije. Poseban izazov vidim kod javnih poduzeća i u sektoru energetike. Najveći problem je nepostojanje unutarnjeg konsenzusa oko nekih pitanja, a i sama veličina, koncepcija organizacije i upravljanja unutar javnih poduzeća otežava prilagodbu o kojoj govorite.
Ako budemo mudri i postignemo prijeko potrebni dogovor oko ovih pitanja, onda će prilagodba biti i lakša i jeftinija za sve nas. Ukoliko dogovor izostane, naravno da postoji opasnost od gubitka konkurencije i tržišta. Iz tog razloga prilagodbu ne trebamo promatrati kao obvezu nego kao šansu. Uloga države je da pomogne gospodarstvu da taj proces bude što lakši, a istovremeno i da potiče poduzeća da se sama pripremaju za promjene koje su već uveliko oko nas.
Bili ste na čelu bh. izaslanstva u pregovorima s Republikom Hrvatskom o sporazumu vezanom uz Južnu plinsku interkonekciju. Koliko je ovaj projekt važan za energetsku sigurnost i gospodarski razvoj BiH, gdje danas vidite najveće prepreke njegovoj realizaciji i kada možemo očekivati konkretan iskorak prema njegovoj izgradnji?
Južnu plinsku interkonekciju smatram najvažnijim infrastrukturnim projektom u Bosni i Hercegovini u zadnjih 50.godina. Ovaj projekt nosi energetsku sigurnost i gospodarski razvoj. Projekt je posebno važan jer prolazi kroz područja u kojima nikada do sada nije postojala mogućnost priključenja i pristupa plinskoj mreži kao i zbog toga što nas priključuje na plinski sustav Republike Hrvatske odnosno Europske unije.
Kao netko tko je sudjelovao u aktivnostima i bio na čelu državnog izaslanstva za pregovore, mogu kazati kako je bilo važno postići kvalitetan i usuglašen međudržavni okvir. Tu je postignut veliki iskorak i završen prvi a po meni i najvažniji korak. Međunarodni sporazum je iznad domaćeg zakonodavstva i kao takav on je pravac u kojem se treba kretati.
Kada govorim o preprekama, imajući u vidu da je Vijeće ministara BiH završilo svoje procedure, kazala bih da je najvažnije osigurati koordinirano djelovanje svih nadležnih institucija unutar Federacije BiH i završiti potrebne procedure kako bi konkretna realizacija mogla krenuti. O roku ne možemo govoriti jer živimo u BiH, pa sve ide dosta sporije nego bi trebalo ili bi smo željeli, ali nakon završetka ostalih procedura to može ići dosta brzo.
Za mene je najvažnije da ovaj projekt ne ostane samo strateško opredjeljenje i dobra tema za reklamu nas iz politike. Cilj svih nas treba biti konkretna infrastruktura koja će dugoročno povećati energetsku sigurnost i otvoriti nove mogućnosti za gospodarstvo Bosne i Hercegovine.
Pred nama su Opći izbori i izbor novog člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a HDZ BiH je za tu poziciju kandidirao Darijanu Filipović. Kako Vi gledate na njezinu kandidaturu, što bi njezin izbor značio za političku zastupljenost Hrvata u BiH i koje biste joj, kao kolegici iz političkog života, izdvojili kao ključne prioritete nakon izbora?
Oni koji me poznaju, a tu prvenstveno mislim na gospodarstvenike s obzirom na poziciju na kojoj se nalazim i duh ovoga intervjua, znaju da sam netko tko podržava ono što vrijedi. Znanje, trud i dobre ideje. Darijana Filipović je ozbiljan političar i ima dovoljno znanja da može kompetentno braniti ustavnu poziciju Hrvata u Bosni i Hercegovini, kako unutar države tako i van granica. Otvorena je prema ljudima, ima dovoljno energije, mudrosti, strpljenja. Kako sam već kazala ja sam netko tko podržava ono što vrijedi, a Darijana Filipović vrijedi.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
