Gotovina je činjenica, profit je mišljenje

Tvrtke ponekad (često?) manipuliraju svojim brojevima. Pogledajmo nekoliko primjera.

Počnimo s profitom. Na najosnovnijoj razini, profit je razlika između onoga što prihodujete, prodaje proizvoda ili usluga, i onoga što trošite –  plaća, rente, sirovina i slično. Dakle, kada je ta razlika pozitivna, kada trošite manje od onoga što prihodujete, “zaradili ste”, zar ne? Profit je novac, zar ne?

Ne. To je samo broj. Ne možete ga staviti u džep i potrošiti kako vam odgovara. Za početak, dio tog navodnog novca već dugujete u obliku poreza. Trenutak kada izdate fakturu mogao bi biti “oporezivi događaj”.

Kažemo stvari poput “tvrtka XY zarađuje” kada ta tvrtka izvještava o dobiti, ali to je zabluda. Ako kupci “kupe”, ali ne plaćaju, dolazi trenutak kada vam ponestane stvarne gotovine. Zato neke tvrtke plaćaju proviziju svojim prodavačima samo na ono što kupci zapravo plaćaju. Ova politika ima čudan učinak: iskusniji prodavači mudro kimaju kada im ljudi iz marketinga govore što i kako prodati, a onda izađu i proguraju proizvode za koje znaju da će ih kupci zapravo platiti.

Zarada nije nevažna, svakako, ali nije toliko važna kao gotovina. Ako vaše poslovanje doživi pad, ali ima dovoljno novca, živite za sljedeću bitku. Ako ste ”profitabilni’, ali vam ponestane gotovine, nećete. A možete biti profitabilni i bankrotirati jer nemate keša.

Nevolje počinju s rezervama

Zasad nismo rekli ništa stvarno novo ili komplicirano. Međutim, nevolje počinju s rezervama.

Evo primjera. Kao razborit poslovni čovjek, imate realan pregled hrpe faktura koje šalju vaši prodavači. Poznajete kupce. Čak i ako su vaši prodavači realni kao i vi, znate da neki od vaših kupaca neće platiti. Kao rezultat toga, kažete svom knjigovođi da napravi pričuvu (rezervu) za loša dugovanja, fakture koje neće biti naplaćene. Ali koliko? 1% od prodaje, 5%?

Ta procjena nenaplativosti može ovisiti o jako puno stvari: Nepouzdan, neprovjereni novi proizvod; Problemi u ekonomiji; nefinancijski uragan; … Morate donijeti presudu i korigirati prihod za ono što očekujete da nećete naplatiti – a time smanjiti i dobit koju prijavljujete poreznoj upravi.

Nakon te korekcije, vaše brojke prodaje i profita postaju mišljenje. A to očekuju vlasnici tvrtke, vaši dioničari. Ne žele sirovi broj, žele dobru priču, žele vašu najbolju prosudbu o stanju u poslovanju. Ponekad žele i malu bijelu laž za veće dobro.

Sada postajemo malo sofisticiraniji. Rezerviranje za loša dugovanja spadaju u širu temu priznavanja prihoda.

Priznavanje prihoda

Recimo da prodajete softver. I kupci to plaćaju. Trebate li prijaviti sav prihod (i profitnu maržu od 90%)? Iznenađujuće, vaš softver ima bugove i vi, kao poduzetnik koji gleda u budućnost, odlučujete besplatno izdavati nove verzije softvera za ispravke grešaka (bugova). Prema nekim računovodstvenim principima, niste u potpunosti zaradili prihod dok ne isporučite potpuno funkcionalan proizvod i stoga morate dio dolara koje ste primili staviti u rezerve. Stvarni prihod je sada manji.

Nakon što učinite dobro djelo, popravite dovoljno bugova, proglasite pobjedu nakon nekoliko novih verzija softvera (7.1, 7.2, 7.2.1,…). Sada možete vratiti rezerve u bilancu uspjeha  i time si na trenutak povećati profit.

Je li ovo dobra ideja?

U doslovnom smislu, na pitanje bi se trebalo odgovoriti potvrdno: Da, to je dobra ideja. Ali se rezerve često zloupotrebljavaju. U devedesetima su neke velike softverske kompanije (nećemo imenovati) bile poznate po glatkom rastu zarade, i po tome da nikad ne iznenađuju Wall Street (izvješća su im gotovo uvijek “pogađala” ono što su prognozirali).

Kako su izvodili takav podvig? Rezerve. Kako je tvrtka isporučivala goleme količine softvera, trpala je “prikladne” količine rezervi “u razne ormare za pričuve”, a zatim je, svakog tromjesečja, uzimala iz tih ormara točno pravi dio tih rezervi kako bi njihova zarada izgledala “baš onako kako žele”. Jedan je pogled da ovu tvrtku smatramo prijestupnikom koji manipulira zaradom. Drugi pogled je da je tvrtka samo “upravljala zaradom”.

Tumačenje priča

Ono što je važno, često nije konkretan broj, već proces, posao koji se mora obaviti kako bismo protumačili priče koje nam tvrtke pričaju kroz svoje brojeve. Jedno čitanje objave o zaradi moglo bi biti “Prihodi i dobit su porasli, sve je u redu“. Drugo tumačenje: “Dobar kvartal, ali gledaj ovaj trend.”

Zatim je tu značenje riječi. Tvrtka X kaže: “Isporučili smo 2 milijuna uređaja!” To je uspjeh, stvari lete s polica. Ili možda nije. Da li isporuka znači prodaja? Ili se uređaji šalju distributeru koji pošiljku ne smatra kupnjom i može zatražiti pravo povrata ako se “prodaja” pokaže razočaravajućom?

Brojevi ne lažu, ljudi lažu. A da to učine bez odlaska u zatvor, koriste zamračujući, pogrešno usmjereni jezik. Ako je nešto namjerno nejasno, vjerojatno je to pokušaj da se nešto sakrije. Ali gotovina ne laže. Gotovina je činjenica, profit je mišljenje.

Prilagođeno prema: mondaynote.com