Ljudi već tisućama godina traže način kako prepoznati kade netko laže. Uglavnom neuspješno. Poligrafi – uređaji koji mjeri i registriraju niz fizioloških funkcija poput pulsa, krvnoga tlaka, tjelesne temperature i disanja – nisu dovoljno pouzdani. Sa samo 15 minuta treninga ljudi su ga uspjeli prevariti. Podsjećamo da su nedavno dvojica hrvatskih političara neko vrijeme zabavljala javnost pozivajući na poligrafsko testiranje kako bi se utvrdilo tko od njih govori istinu.
Nacionalna američka akademija znanosti objavila je da se “savezna vlada ne bi trebala oslanjati na poligrafska ispitivanja prilikom provjere budućih ili sadašnjih zaposlenika, odnosno prilikom identificiranje špijuna ili drugih rizika za nacionalnu sigurnost, jer su rezultati testiranja previše nepouzdani”.
Postoji li, dakle, način utemeljen na znanosti da se otkriju laži? Zapravo, da, i uključuje razumijevanje psihologije koja stoji iza razmišljanja lažljivaca.
Kako prepoznati kada netko laže – i izvući istinu iz njega
Američka savezna vlada je 2009. osnovala High-Value Detainee Interrogation Group (HIG, skupina za ispitivanje pritvorenika visoke razine) kako bi razvila nove najbolje prakse otkrivanja laži, a do 2016. godine međuagencijska skupina potrošila je više od 15 milijuna dolara na stotinjak istraživačkih projekata u kojima su sudjelovali vrhunski psiholozi, piše tockanai.hr.
Pa što rade ljudi koji su tako dobri u hvatanju lažljivaca? U nastavku ćemo predstavit male pojednostavljene analize do kojih je HIG došao kroz svoja istraživanja.
1. Steknite povjerenje sugovornika
Prvo, morate pridobiti lažljivca, morate mu se svidjeti. Morate ga potaknuti da vam se otvori. Da puno priča. I da pritom pogriješi i otkrije svoju prijevaru.
Sjajan trik je pristupiti svemu kao “prijateljski novinar”. Dobri novinari prije nego što napišu članak odrade domaću zadaću i prikupe informacije. Što više informacija imate u razgovoru, to će vaš unutarnji detektor laži biti bolje kalibriran.
A onda slijedi “prijateljski” dio. Izvješće HIG-a pokazalo je da “loš policajac” nije učinkovit, ali “dobar policajac” jest. Svi žele da se prema njima postupa s poštovanjem. A kad to osjete, spremniji su na razgovor.
2. Ne oslanjajte se previše na govor tijela
Aldert Vrij, profesor psihologije i vodeći stručnjak za detekciju laži, kaže da su znakovi koje šaljemo govorom tijela rijetko prediktivni.
Na primjer, uvriježeno je kako vas “lažljivci neće gledati u oči.” HIG-ov pregled istraživanja otkrio je da se “izbjegavanje pogleda nikada nije pokazala kao pouzdan pokazatelj”.
A ako to nije dovoljno da se mit razbije, postoji studija iz 1978. o međuljudskom ponašanju zatvorenih psihopata. Znate li što je istraživanje pokazalo? Psihopati češće gledaju ljude u oči nego oni koji to nisu.
3. Postavljajte nepredviđena pitanja
Pitajte maloljetnu osobu u američkom baru koliko ima godina i čut ćete samouvjereno “Dvadeset jednu”. Ali što ako je upitate koje je godine rođena? To je iznimno jednostavno pitanje za nekoga tko govori istinu, ali lažljivac će vjerojatno morati malo zastati kako bi izračunao. Ulovili ste ga.
Izvješće HIG-a citira studiju koja pokazuje da standardne sigurnosne metode zračne luke obično hvataju manje od 5 posto lažljivih putnika. No, kada su kontrolori koristili neočekivana pitanja, taj se broj popeo na 66 posto.
Stoga, ako lovite lažljivca, počnite s očekivanim pitanjima. To nije zastrašujuće i daje vam informacije — i što je još važnije, daje vam osnovu. Zatim postavljajte pitanje na koje je osobi koja govori istinu lako odgovoriti, ali na koja lažljivac vjerojatno nije spreman.
Pratite reakciju. Jesu li odgovorili mirno i brzo ili im se zastajkivanje u odgovoru naglo povećalo?
Zatražite i provjerljive detalje: “Dakle, ako nazovem vašu šeficu, ona može potvrditi da ste jučer bili na tom sastanku?”. Ljudi koji govore istinu će na to odgovoriti brzo i jednostavno. Lažljivci nevoljko.
4. Koristite se prikupljenim podacima
Unaprijed ste odradili domaću zadaću. Pripremili ste se. U redu. Izgradili ste odnos povjerenja sa sugovornikom. Pustili ste ga neka priča. E, sad ga navedite da kaže nešto što je u suprotnosti s informacijama koje ste pribavili.
Zatražite pojašnjenje kako bi sugovornik potvrdio ono što je rekao. A onda ga upitajte: “Oprosti, zbunjen sam. Rekao si da si jučer bio s Garyjem. Ali Gary je cijeli tjedan u Francuskoj”.
Postavite sebi ključna pitanja: Izgledaju li sugovornik kao da naporno razmišlja? Proturječi li njegov brzi odgovor onome što je ranije rekao? Upada li sve dublje u glib?
Studija švedske policije iz 2006. pokazala je da uspješno otkrivaju 56,1 posto laži, no educirani ispitivači primjenom ove metode, koja se naziva “strateška upotreba dokaza”, podižu učinak na 85,4 posto.
U razgovoru nastojite postupno otkrivati dokaze koje ste prikupili. Ponovljene kontradikcije mogu natjerati sugovornika da sve priznaju iz neugode. Taj osjećaj će vjerojatno njihovo laganje učiniti sve očiglednijim.
5. Budite strpljivi
Ako odmah počnete preispitivati ono što kažu ili ih odmah optužite da lažu, ne samo da bi se mogli zatvoriti, već bi također mogli početi mijenjati svoju priču. Zašto biste im pomogli da kažu uvjerljiviju laž? Cilj je natjerati ih da pogriješe i stjeraju sami sebe u kut.
Ovdje leži problem u komunikaciji s “ljigavim” ljudima: oni imaju iskustvo i dobro prepoznaju povratne informacije. Ako lažu i ne budu uhvaćeni, vide što funkcionira. Ako lažu i budu uhvaćeni, vide što ne funkcionira. Vi nemate toliko iskustva i vjerojatno ćete teže uočavati informacije.
S druge strane, tijekom većine vremena provedenog u razgovoru ne dobivate povratnu informaciju o tome je li netko iskren prema vama. Lažljivci se uvijek poboljšavaju. Vi ne. I to im daje prednost. Nemojte im pomagati da lažu bolje. Budite strpljivi.
