Jamstvo

    69

    Jamstvo je odgovornost jedne osobe za obvezu koju druga osoba ima prema svojemu vjerovniku. Redovito se osniva ugovorom kojim se neka osoba (jamac; u mjeničnom odnosu aval) obveže vjerovniku da će ispuniti obvezu umjesto dužnika, ako je taj ne ispuni. Za neke obveze jamstvo je zakonom određeno (npr. jamstvo države za štedne uloge građana). Jamčeva je obveza sporedna; ona stoji uz glavnu obvezu dužnika prema vjerovniku, pa postoji u granicama postojanja i visine gl. obveze (akscesornost jamstva). Jamčeva obveza pojačava položaj vjerovnika u obveznom odnosu, jer mu omogućuje da tražbinu koju nije podmirio dužnik, namiri od jamca. U pravilu, jamac nije dužan podmiriti dužnikovu obvezu ako ju vjerovnik nije prethodno neuspješno zahtijevao od dužnika; tek će potom vjerovnik moći od jamca ishoditi ispunjenje te obveze (supsidijarnost, podrednost jamstva). Samo iznimno, ako je ugovoreno ili zakonom određeno da je jamstvo solidarno (jamac i platac), vjerovnik će moći od jamca ishoditi ispunjenje obveze i kada to nije prethodno zahtijevao od dužnika. Kada jamac ispuni dužnikovu obvezu, ona ne prestaje, nego dotadašnja vjerovnikova tražbina prelazi na jamca (personalna subrogacija), koji je ovlašten potraživati od dužnika ono što je ispunio vjerovniku. Ako je više jamaca odgovaralo za istu obvezu (sujamci), onomu koji je ispunio dužnikovu obvezu pripada pravo na regres od ostalih; ovlašten je od svakoga potraživati dio koji na toga otpada.

    Razlikujemo nekoliko vrsta jamstva:

    1. redovito ili obično jamstvo u kojem je obveza jamca akcesorna i supsidijarna;

    2. solidarno jamstvo u kojem se jamac obvezuje kao jamac-platac, što znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca, bilo od obojice istodobno. Kad za neki dug jamči više jamaca , ono je ex lege solidarno, osim ako se solidarnost ugovorom isključi. U ugovorima u privredi jamac je po zakonu uvijek jamac-platac, osim ako je drugačije dogovoreno;

    3. podjamstvo  – ugovor kojim se netko treći obvezuje vjerovniku, ali ne za dužnika nego za jamca (jamčev jamac).

    Podjamac se poziva na odgovornost tek onda kad se vjerovnik ne uspije namiriti od glavnog dužnika, odnosno jamca. Svrha jamstva je osiguranje vjerovnika, a ne oslobađanje dužnika od obveze. Zbog toga, kad jamac ispuni obvezu glavnog dužnika, sva vjerovnička prava (ex lege) prelaze na jamca (zakonska subrogacija). Dužnik može s uspjehom staviti jamcu sve prigovore koje bi mogao staviti i vjerovniku.

    Ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamstvu učinio u pisanom obliku. Jamstvo kao akcesorna obveza prestaje ako je na bilo koji način prestala obveza glavnog dužnika. Jamstvo može prestati i samostalno, i to kad npr. vjerovnik otpusti jamca, kao i zbog vjerovnikova odugovlačenja. Zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca.