Tržni centri, trgovački centri i prodajni centri različiti su nazivi koji se odnose na isti pojam – kontinuirani niz maloprodajnih i uslužnih objekata različitih grana s ciljem zadovoljenja primarnih ljudskih potreba, kao što su kupnja, društvena interakcija i sudjelovanje u kulturnim aktivnostima.
No, s razvojem e-commerce trgovina postavlja se ono famozno pitanje koliko dugo će tržni centri opstati?
Mnogi stručnjaci nagađaju da smo svjedoci početka gašenja koncepta tržnih centara, kako kod nas tako i u svijetu, iz više razloga – pandemija je pokazala koliko su potrošačke navike zapravo prilagodljive, jer u samo mjesec dana od trenutka uvođenja epidemioloških mjera internetska kupovina je porasla, a od tada samo raste, piše Seebiz.
Pojava koncepta trgovačkih centara – globalni utjecaj trgovačkog centra
Suvremeni koncept tržnog centra nastao je 1920. godine kao rezultat pomnog strateškog promišljanja i provedbe detaljnog plana kako bi se ljudima iz predgrađa, koji nisu imali razvijenu socijalnu stimulaciju, omogućio doživljaj urbane sredine.
Danas sa sigurnošću možemo reći da je ovaj koncept premašio sva očekivanja i postao središte društvene interakcije u mnogim zemljama.
Međutim, ovaj model vuče korijene još iz razdoblja starog Rima, na čijim su se forumima nalazili najraniji primjeri ovih javnih trgovačkih područja. Trajanova tržnica koja je sagrađena oko 100.-110. prema Apolodorovu planu smatra se najstarijim trgovačkim centrom na svijetu.
Veliki bazar u Istanbulu, koji je osnovan u 15. stoljeću, jedan je od najvećih trgovačkih centara na svijetu, zahvaljujući činjenici da uključuje 58 ulica i 4000 trgovina.
Chester Rows, koji predstavlja jedan od najstarijih trgovačkih centara, razmatran je kao kandidat za novu UK Tentative List za status svjetske baštine od strane Ministarstva kulture, medija i sporta 2010. godine.
Iz ovih podataka možemo zaključiti da su trgovački centri bili i važna društvena uporišta, te da je potrošačka kultura uvelike ovisila o druženju, a ne samo o potrebama. Taj se trend nastavio i danas, usprkos brojnim pokušajima smanjenja hiperkonzumerizma i hiperprodukcije – propagiranjem “minimalističkog načina života” i ekološke svijesti.
Tržni centri tijekom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća
Na temelju sveobuhvatne povijesti razvoja trgovačkih centara koju je pružio Consumer Reports (američka neprofitna organizacija posvećena neovisnom testiranju proizvoda i javnom obrazovanju potrošača), ovaj moderni koncept nastao je 1920-ih u Kaliforniji u obliku sličnom supermarketima.
Glavni razlog tome je potreba da manje urbanizirana mjesta imaju lakši pristup trgovinama, kao i da se više druže.
Trgovački centri do 1990. godine
Prvi zatvoreni tržni centar razvijen je u predgrađu Minneapolisa 1956. godine i od tada je ovaj oblik postao popularan.
Fenomenalan rast i razvoj trgovačkih centara prirodno je pratio iseljavanje stanovništva iz gradova, kao i paralelni rast korištenja automobila. Do 1960. u Americi je bilo 4500 tržnih centara, koji su činili 14% maloprodaje. Do 1975. bilo je 16 400 trgovačkih centara koji su činili 33% maloprodaje. Globalna slika nije bila drastično drugačija.
Godine 1987. u Americi je bilo 30 000 tržnih centara koji su činili preko 50% svih potrošenih dolara u maloprodaji (oko 676 milijardi dolara i 8% radne snage – Keinfield, 1986; Turchiana, 1990).
Tržni centri u 21. stoljeću
Današnji trgovački centri predstavljaju spoj luksuza i nužnosti – često su spoj maloprodajnih objekata, gastronomskih restorana i kafića, ali i frizerskih salona. Primjer za to kod nas je najveći tržni centar u regiji, Galerija Beograd.
Međutim, postavlja se famozno pitanje: je li internet prodaja zaista veliki izazov za klasične trgovine?
Podatak iz 2018. iznosi statistiku da 77% potrošača diljem svijeta prvo pogleda ponudu u online katalogu, prije odlaska u kupovinu, a to je ključna stvar koja se promijenila u potrošačkoj kulturi – korištenju internetskih preglednika i društvenih mreža, kao alat za neke oblike kupnje.
Iako se predviđa da će tržište na internetu doživjeti još veći procvat, ekonomisti ukazuju na činjenicu da je gotovo nemoguće da fizički objekti nestanu – ljudima je svojstvena potreba za druženjem, kao i potreba da isprobaju ili prvo pogledaju određene proizvode.
Online prodaja i kupnja postat će standardna opcija za prehrambene proizvode, kućnu kemiju i slične potrepštine, što je pokazala i pandemija – dok trgovina koja uključuje, primjerice, modnu industriju ili kozmetiku i dalje zahtijeva postojanje fizičkih objekata.
