Uspjesi žena često se omalovažavaju, a žene općenito teže dolaze do visokih pozicija i željenih poslovnih prilika u odnosu na muškarce. Kad se to dogodi, prisutno je mišljenje kako je žena do svojeg uspjeha došla jer je bila ‘u pravo vrijeme na pravom mjestu,’ a ne zato što se iskazala svojim sposobnostima. Istraživanje provedeno na London School of Economics pokazalo je kako se za žene uistinu češće misli kako su uspjele jer su imale sreće, a ne odgovarajuće sposobnosti.
Uspjeh zbog sreće, neuspjeh zbog nesposobnosti
Ovo je istraživanje provedeno koristeći PRISMA protokol, a pregledava tekstove i eksperimente objavljene između 1970. i 2020. objavljene u pet elektroničkih bibliografskih baza podataka. Osim što je istraživanje pokazalo kako se ženski uspjesi često pripisuju pukoj sreći. Pokazalo je i to kako se drugačije tretira muškarce i žene koji pogriješe pri radu. Kod muškaraca se smatra da se to ‘jednostavno dogodilo,’ a kod žena se smatra da je to zbog njezinih lošijih sposobnosti za izvršavanje zadatka.
Zanimljivo, slična atribucija sreće pronađena je i u odnosu uspjeha crnaca i bijelaca – pri čemu se smatra da su crnci češće uspjeli jer su imali sreće. U prijevodu, za marginalizirane skupine se drži kako su im sposobnosti manje. Pripisivanjem njihovih uspjeha sreći, odnosno okolnostima na koje nisu mogli utjecati, umanjuje se značaj njihovog truda.
Mnoga istraživanja prije ovoga također su utvrdila kako se ženski uspjeh često pripisuje sreći. No ovo je istraživanje otkrilo kako je bitan kontekst. Primjerice, žene bijele i crne rase neće imati ista društvena iskustva, a samim time im se neće jednako pripisivati sreća. Dodatno, rezultati se razlikuju ovisno o tome sagledavaju li se dispozicijski ili situacijski čimbenici. Kad su u pitanju dispozicijski čimbenici, žene su smatrane manje sposobnima, a šanse za nagrađivanje su bile niže. Na muškarce se tad gledalo kao na instrumente vlastitog uspjeha, a šanse za nagrađivanje su bile više. U prijevodu, ženska inteligencija i sposobnost omalovažavaju se u odnosu na mušku.
U srednjem menadžmentu najmanja diskriminacija
Zanimljivo je i promotriti sudionike istraživanja. Dvije od pet studija koje su pokazale snažnu atribuciju sreće kod žena su imale većinski ili isključivo ženske sudionice. Dok preostale tri podjednako su omjer muškaraca i žena. Kao i pet od sedam studija koje nisu pokazale značaj sreće. To može značiti da se sreća atribuira pod utjecajem spolnih razlika promatrača. No, ovu misao treba uzeti s velikom rezervom, budući da istraživanje nije prilagođeno promatranju spola sudionika, što bi bilo nužno kako bi se opažanje potkrijepilo ili odbacilo.
Otvorena je mogućnost i da su žene koje su pripisivale drugima sreću jednostavno manje sklone društveno poželjnim odgovorima. Ili kao što je pokazano u drugim istraživanjima, muškarci općenito uspjeh pripisuju sposobnostima češće nego žene. Moguće je i da su muškarci željeli pokazati manje diskriminatorne stavove, te nije bilo moguće izmjeriti njihovu pristranost.
Razlike u atribuciji
Naravno, moguće je i da se stav prema ženama kao stručnjacima mijenja. Nekim je istraživanjima već ustanovljeno kako razlike u atribuciji sreće među spolovima nema. No neka druga istraživanja pak tvrde kako je to zato što je ljestvica postavljena toliko visoka da bi atribuciju sposobnosti bilo teško poreći. Ovo podupire mišljenje da su žene zaslužne samo za svoj uspjeh na iznimno visokim razinama učinka i postignuća. Alternativno tumačenje ovog fenomena je da moraju više raditi kako bi im se pripisao uspjeh umjesto da ih se smatra sretnima. Minimalni standardi sposobnosti su stroži za žene, što ide u prilog uzrečici da žena mora raditi dvostruko više od muškarca kako bi se dokazala.
Istovremeno, najmanji su izgledi da će se uspjeh žene pripisati sreći kad je ona u srednjem menadžmentu. Čini se da do rodnih predrasuda dolazi kad uspjeh žene premašuje očekivanja i proturječi društvenom poimanju žene kao nepodobne za vodstvo i upravljanje.
