Prema podacima koje je prikupio portal Numbeo, specijaliziran za analizu životnih troškova širom svijeta Sarajevo zauzima poziciju najskupljeg grada u Bosni i Hercegovini. Prate ga Banja Luka, Mostar i Tuzla. U usporedbi s manjim gradovima, cijene u navedenim gradovima mogu se smatrati natprosječno visokim. Naročito danas – u periodu postpandemijske krize.
Prema podacima s ove stranice, za bh. četveročlanu obitelj mjesečni troškovi bez najma procjenjuju se na 3.507 KM. Dok se mjesečni troškovi za pojedinca procjenjuju na 1.041 KM.
Troškovi života u BiH u prosjeku su 52,3 posto niži od troškova u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). A cijene najma su izuzetno niske u usporedbi sa SAD-om. Budući da je prosječna cijena niža za čak 88,2 posto u usporedbi s američkim gradovima. Međutim, za naš standard – izuzetno su visoke, piše Bloomberg Adria.
Slijedi prosjek troškova u većim gradovima BiH.
Sarajevo
Kada se razmotre mjesečni troškovi za četveročlanu obitelj u glavnom gradu BiH, bez uključivanja najma, iznose 3.780,2 KM. Dok su za pojedinca oko 1.126 KM. Sarajevo je čak 62,2 posto jeftinije od New Yorka. A to ga čini izuzetno privlačnim za turiste i one koji žele iskusiti život i europski šarm po povoljnim cijenama. Cijene za najam stambenih prostora su čak 93,1 posto niže u odnosu na ovu svjetski metropolu.
Cijene u jeftinijim restoranima obično se kreću oko 10 KM po obroku. Dok za večeru za dvije osobe treba izdvojiti oko 50 KM. Kad usporedimo period prije pandemije koronavirusa, cijene hrane u trgovinama su poprilično skočile.
Mjesečna karta za javni prijevoz iznosi otprilike 53 KM. Startna cijena za taksi vožnju iznosi 2,50 KM.
Cijena stana od 50 kvadratnih metara u prosjeku u glavnom gradu BiH iznosi 200.000 KM (100.000 eura), a cijene poslovnih prostora u Sarajevu ne prate rast cijena stanova.
Mostar
Mjesečni troškovi života u Mostaru za obitelj iznose oko 3.746 KM, bez najma, dok za pojedinca iznose oko 1.101 KM. U usporedbi sa Sarajevom, Mostar je jeftiniji za 0,9 posto, a najam je niži za 17,5 posto.
Za privatni vrtić treba izdvojiti oko 339,14 KM. Mjesečna karta za javni prijevoz u prosjeku košta 57,50 KM. Startna cijena za taksi vožnju iznosi 3 KM.
Kada je riječ o nekretninama, prema podacima sa stranice, za kvadrat u centru poznatom po staroj gradskoj jezgri i Starom mostu potrebno je izdvojiti oko 2.534,57 KM. Dok izvan centra kvadrat možete platiti oko 1.916,67 KM.
Banja Luka
U Banjoj Luci, mjesečni troškovi za četveročlanu obitelj, također bez najma, iznose oko 3.729 KM, dok su za pojedinca ovi troškovi oko 1.104,KM. Banja Luka nudi sličan standard života kao Sarajevo, ali ipak po nešto nižim cijenama. Cijene najma su niže za 0,5 posto u usporedbi sa Sarajevom.
Cijena obroka u jeftinijim restoranima iznosi oko 13,50 KM, dok obrok za dvije osobe košta oko 60 KM. Cijena za kartu u jednom smjeru lokalnog javnog prijevoza iznosi oko 2,30 KM, dok je cijena mjesečne karte 57 KM. Startna cijena za taksi vožnju iznosi 2 KM.
Kada je riječ o nekretninama, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iz kolovoza, prodaja novih stanova u Republici Srpskoj ne jenjava. Kada je riječ o cijenama kvadrata novih stanova, prosječna cijena u drugom kvartalu 2023. iznosila je 2.603 KM. U usporedbi s istim periodom 2022. godine, prosječna cijena je veća za 5,1 posto, a u odnosu na kraj 2022. za 6,5 posto.
Sarajevu fali pet tisuća novih stanova, u Banja Luci se, uslijed rasta cijena novogradnje, kupci fokusiraju na stariju gradnju.
Govoreći o aktivnosti u građevinskom sektoru i kakvi trendovi očekuju regiju tijekom 2023. godine, Marina Petrov iz analitičkog tima Bloomberg Adrije rekla je da je u BiH u prvom kvartalu zabilježen međugodišnji pad građevinske aktivnosti, što je posljedica nešto slabije niskogradnje, dok visokogradnja, što se tiče i stambenih zgrada, i dalje raste.
Tuzla
Mjesečni troškovi za četveročlanu obitelj u Tuzli, bez najma, iznose oko 3.520 KM, dok za pojedinca iznose oko 1.043 KM. Tuzla je jeftinija za 9,1 posto u odnosu na Sarajevo. A najam je niži za 22,4 posto.
Cijena obroka u restoranima ipak je slična kao u ostalim većim gradovima i iznosi oko 9 KM, a obrok za dvije osobe košta otprilike 50 KM.
Cijene članarina za fitness iznose oko 48,89 KM za mjesečnu članarinu, dok je privatni vrtić za jedno dijete dostupan po cijeni od oko 290 KM. Kupovna cijena stambenog prostora po kvadratnom metru u centru Tuzle iznosi oko 3.287,50 KM, dok izvan centra cijena iznosi oko 2.600,00 KM.
Admir Čavalić, ekonomski stručnjak i analitičar, objašnjava za Bloomberg Adriju kako podaci pokazuju da je vrlo teško precizno definirati životni standard i uvjete poslovanja i rada shodno različitosti općina/gradova u BiH.
Shodno navedenom, nemoguće je donositi opća rješenja a da se ne urade jasne procjene i izrade socijalne karte. Decentralizirana struktura BiH omogućava ekonomsku, socijalnu, fiskalnu i drugu adaptaciju.
Kako kaže, život u nekoj općini, gradu ili županiji se znatno razlikuje i potrebno je voditi računa o podacima.
“Konkretno, npr. utvrđivanje standarda u domenu rada, plaća (npr. minimalne) i slično. S druge strane, upravo niži troškovi mogu stvoriti konkurentsku prednost za nove investicije za neke općine, gradove”, objašnjava on.
Ostali gradovi
Kada se pogledaju drugi veći gradovi u našoj državi, možemo vidjeti raznolikost cijena. Naprimjer, na sjeverozapadnom dijelu BiH, u Bihaću, cijena obroka u restoranu iznosi oko 6 KM. mjesečna cijena za vrtić kreće se oko 200 KM. Dok startna tarifa za taksi vožnju iznosi 2 KM.
U centralnom dijelu države – u Zenici, cijena obroka u restoranu iznosi otprilike 8 KM. Karta za javni prijevoz košta 1,50 KM, dok je mjesečna karta oko 50 KM. Startna cijena za taksi vožnju je također 2 KM.
Na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine, u Trebinju, obrok u restoranu košta otprilike 7 KM, dok dvije osobe mogu večerati za 27,50 KM. Za članarinu u fitness centru potrebno je izdvojiti oko 37,50 KM, dok vrtić košta oko 100 KM.
***
Za prikupljanje podataka Numbeo se oslanja na korisničke unose i ručno prikupljene podatke iz vjerodostojnih izvora (web stranice supermarketa, web stranice taksi prijevoznika, vladinih institucija, novinski članci, druge ankete itd.). Ručno prikupljeni podaci iz utvrđenih izvora unose se dva puta godišnje.
