Međunarodni praznik rada ili 1. maj slavi se u znak sjećanja na stotine tisuća radnika u SAD. Oni su na ovaj dan 1886. izašli na ulice Chicaga i zahtijevali osmosatno radno vrijeme.
Poslije tri dana prosvjeda, 3. maja došlo je do obračuna sa policijom. Nažalost, sukob je bio poguban za četiri sindikalca. Bijesni zbog surovosti policije, grupa anarhista, predvođena August Spies-om i Albert Parsons–om, pozvala je radnike da se i sami naoružaju i nastave proteste.
Sljedećeg dana, osoba čiji identitet nikad nije utvrđen (vjeruje se da je u pitanju policijski agent-provokator) bacila je bombu koja je ubila 7 i ranila veliki broj policajaca. Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, uključujući Spies i Parsons-a, optužile ih za ubojstvo i osudile na smrt.
Dok je Parsons-ova pogrebna povorka prolazila gradom, oko 250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Chcaga kako bi odali počast, te izrazili svoju solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima.
Na Prvom kongresu 2. Internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno je da 1. maj postane zajednički praznik svih radnika svijeta. Za radnike i sindikaliste širom zemaljske kugle, on predstavlja dan solidarnosti i borbe za bolje uvjete rada koja se i danas vodi.
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu.
Niske dnevnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
Obilježavanje 1. maja protesnim skupovima i traženjem prava za radnike u Bosni i Hercegovini je počelo nedugo nakon što je ovaj dan proglašen Praznikom rada. Ipak, svoj puni sjaj Praznik rada na ovim prostorima doživljava tek sa dolaskom komunističkih vlasti kada on postaje jedan od centralnih državnih praznika.
Danas, u Bosni i Hercegovini se za praznik rada ne radi dva dana, 1. i 2. maja.
Tradicionalni su uranci uz logorske vatre, organiziraju se odlasci u prirodu, a 1. maj se danas tradicionalno slavi uz roštilj i piće. Na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini s 31.12.2023. godine bilo je 343.500 građana.
Zašto se u SAD ne slavi 1. maj?
Ironično, ali zemlja u kojoj je 1. maj simbolično “rođen” danas ne slavi ovaj praznik. Nakon Oktobarske revolucije 1. maj je postao državni praznik SSSR, a potom i svih komunističkih država.
Zbog ovih konotacija, neprimjerenih za kapitalističku državu, za vrijeme pritisaka “straha od crvene armije”, radnički pokreti SAD odrekli su se 1. maja. Kao Praznik rada u ovoj državi danas se obilježava prvi ponedjeljak u rujnu.
Izvor: Wikipedia
