Ponekad se inovacija ne razvije jer se ideja čini previše očitom. Često smo uvjereni da će netko drugi doći na istu ideju, pa zašto gubiti vrijeme i energiju? Pa, kako se ispostavilo, očitost je čest – pa čak i važan – dio kreativnog procesa. To je nešto što su Steve Jobs i Isaac Asimov iskusili u svom radu. HBR nam donosi priču o ovoj temi.
Andrew je proveo osam godina ne reagirajući na inovativnu ideju za koju je znao kako će uspjeti. Bila je to ideja koja nije imala samo tehnološko obećanje nego i društvenu vrijednost. To bi pomoglo ljudima da doprinesu najvažnijim, najutjecajnijim dobrotvornim organizacijama u zemlji. Ali nastavio je puštati da čami.
Najveći razlog zašto se suzdržavao nije bio strah, prezaposlenost ili lijenost ili bilo koja od drugih prirodnih blokada poduzetništva. Bilo je to nešto drugo.
Nije krenuo s ovom idejom jer se činila očitom. Toliko mu je imala smisla da je bio uvjeren da će to učiniti netko drugi. Dakle, pretpostavio je da bi to za njega bilo gubljenje vremena i energije.
Pogriješio je. I pokazalo se da bi bilo bolje da je sam slušao neke od najpoznatijih inovatora, uključujući Isaaca Asimova i Stevea Jobsa. Očiglednost je, pokazalo se, čest – pa čak i važan – dio kreativnog procesa. Bilo da razmišljate o mogućnosti pokretanja startupa ili želite stvoriti promjenu unutar svoje organizacije, učite iz navedenog iskustva. Nemojte odgađati.
Godinama je Andrew organizirao humanitarne akcije prikupljanja sredstava po barovima. Okupio bi prijatelje, razgovarao o cilju i prezentirao informacije o organizaciji koja pomaže tom cilju. Pokazivao bi fotografije, pričao priče i objašnjavao kako je svaka ta dobrotvorna organizacija pomogla.
Na takvim bi okupljanjima obično bili mladi investicijski bankari, koji su često pristajali dati 500 ili 1000 dolara. Andrew bi im se zahvalio i pitao imaju li ček. Oni bi odgovorili: „Ček? Ne, imam 25 godina. Ne koristim čekove.” Objasnio bi da bi mogli pridonijeti dobrotvornoj organizaciji putem njezine web stranice. Uputiti ih da surfaju web stranicom na svojim mobilnim telefonima u baru jednostavno nije išlo. Mnogi bi rekli da će se pobrinuti za to kod kuće, s računala. Ali, unatoč najboljoj namjeri, većina nije. Jedini doprinosi koje bi na kraju prikupio od ovakvih događaja bili su od onih koji su imali dodatnu gotovinu kod sebe. Obično bi se skupilo nekoliko stotina dolara ukupno, u novčanicama od 20 dolara,
U međuvremenu, kada su se bar tabovi (način da platite sva naručena pića u baru odjednom, na kraju večeri, umjesto da obavljate pojedinačne transakcije nakon svake runde pića) pojavili na ovakvim događajima, počeli su plaćati jedni drugima putem aplikacija, kao što je Venmo. Tada je Andrew shvatio da bi trebala postojati jednostavna aplikacija koja ljudima omogućuje da pridonose bilo kojoj dobrotvornoj organizaciji.
Vidite? Očito. Pa iako je znao da može okupiti tim za izradu takvog alata, mislio je da će to učiniti netko drugi. Pustio je da ga ta pretpostavka sputava. Umjesto toga, osjećaj “očitosti” trebao je shvatiti kao razlog da krene naprijed s idejom.
“Kada pitate kreativce kako su nešto napravili, osjećaju se malo krivima jer to zapravo nisu učinili, samo su nešto vidjeli. Činilo im se očiglednim nakon nekog vremena”, rekao je Steve Jobs za Wired 1996. “To je zato što su mogli povezati iskustva koja su imali i sintetizirati nove stvari.”
Davne 1959. Isaac Asimov je pisao o tome kako se ta ista ideja primjenjivala na “teoriju evolucije prirodnom selekcijom, koju su neovisno stvorili Charles Darwin i Alfred Wallace”. Obojica su putovala, promatrajući raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Obojica su pročitali Malthusov Esej o populaciji i shvatili kako zadnji može pomoći u objašnjenju prvog. “Kada se napravi unakrsna veza, postaje očito”, napisao je Asimov. Napomenuo je da bi biolog Thomas H. Huxley “nakon što je pročitao ‘O podrijetlu vrsta‘ trebao uzviknuti: ‘Kako je glupo od mene što nisam pomislio na ovo’.”
Rad sa Sveučilišta Minnesota tvrdi da je prepoznavanje očiglednosti važan dio jedne od “pet faza kreativnog procesa”.
“U vremenima jasnoće, vaše odluke izgledaju očite i jednostavne; ali zapravo se čine jednostavnim jer se u prosvjetljenju svi dijelovi poredaju i rasvjetljavaju rješenje”, piše u novinama.
Ali ovo ima i naličje. “Očigledni” odgovori većini ljudi nisu očigledni, dijelom zato što većina ljudi ne razmišlja o istom pitanju.
Ideje dolaze samo do onih koji prepoznaju problem i traže inovativna rješenja. Kao što objašnjava knjiga ‘How to Think Like Einstein‘, “Čak ni Einstein ne bi mogao pronaći rješenje da je imao pogrešan problem. Morate imati poticajni problem, onaj koji dopušta maštovita rješenja drugačija od vaših izvornih očekivanja… Pronalaženje tog velikog problema zahtijeva puno razmišljanja, pogotovo kada se rješenje čini očitim.”
Na kraju je Andrew nastavio sa svojom idejom, suosnivač je Givz-a – marketinške platforme za e-trgovinu koja povećava prodaju, stvara društveni utjecaj i smanjuje ovisnost o popustima. I ovo mu je iskustvo pomoglo da se pripremi za neke povratne informacije koje dobiva od partnera i dioničara. Jednom je morao uvjeravati predstavnika korporacije i objašnjavati da ideja zaista jeste jednostavna kao što i zvuči.
“Stvarno?” rekao je. “Onda je to bez veze”.
Točno tako.
Slijedite svoje inovativne ideje, ma koliko očite izgledale!
