Istraživanja pokazuju da većina ljudi svakodnevno laže, u prosjeku dvaput. U drugom istraživanju, 77 posto ispitanika izjavilo je da izgovara do dvije laži dnevno. U razgovorima dužim od 10 minuta, ljudi lažu u 20 posto slučajeva. Na tjednoj razini, lažemo oko 30 posto sugovornika u privatnim razgovorima.
Prema pokojnoj psihologinji prof. Mirjani Krizmanić, svi ljudi lažu u različitim mjerama, što čini život bez laži nemogućim. Zamisliti život bez laži izazovno je, jer one utječu na odnose s drugima i nama samima. Često obmanjujemo sebe o vlastitim osobinama i ponašanju, ali i o drugima te kvaliteti naših odnosa. Ljudski su životi složeni, posebno interakcije s drugima, a laži koje si sami govorimo mogu olakšati život i omogućiti zadovoljnije postojanje.
Opća definicija laganja, prema psihološkim priručnicima, uključuje namjerno iznošenje lažnih informacija ili skrivanje istine. Ova praksa može imati za cilj manipulaciju, izbjegavanje odgovornosti ili stjecanje koristi, piše Točka na i. Definicija naglašava svjesnost i namjeru osobe koja laže, uz moguće posljedice koje laži imaju na druge.
Laž se definira kao izrečena, napisana ili u mislima formulirana tvrdnja koja nije zasnovana na stvarnim činjenicama. Ona uključuje podatke, tvrdnje ili misli koje smo izmislili, iskrivili ili pogrešno pretpostavili. Prema psihologinji Krizmanić, laž može nastati iz želje da se predstave određene situacije ili okolnosti koje nisu točne.
Što nas tjera na laž?
Laganje je često povezano s različitim motivima i situacijama, uključujući socijalne interakcije i poslovne okolnosti. Općenito, lažemo kako bismo zaštitili sebe ili bliske osobe od nečega. Također, lažemo da bismo obmanuli druge i manipulirali njihovim ponašanjem u svoju korist.
Lydia Dishman, urednica portala Fast Company, istražila je laži u kontekstu zapošljavanja. Navela je primjer bliske osobe koja je zapošljavala novog direktora. Opis posla na LinkedInu sadržavao je dva ključna uvjeta koja su kandidati trebali ispuniti. Prvi uvjet bio je da kandidat mora živjeti u blizini radnog mjesta. Drugi uvjet zahtijevao je najmanje pet godina specijaliziranog iskustva u relevantnoj industriji.
Cilj ovih uvjeta bio je suziti izbor kandidata na one s relevantnim vještinama za posao. Zvuči jednostavno, zar ne? Međutim, menadžer za zapošljavanje izvijestio je da su primili 150 prijava. Od toga, čak 120 kandidata nije ispunjavalo uvjete, niti su imali relevantno iskustvo.
Često se savjetuje da se ne treba bojati prijaviti za poslove u raznim industrijama s prenosivim vještinama. Ovaj stav potiče kandidate da se prijavljuju, čak i kada ne ispunjavaju sve uvjete. Međutim, ignoriranje jasno navedenih uvjeta poput lokacije i iskustva može se smatrati manipulacijom. Takvo ponašanje predstavlja prikrivanje istine, što je prema ranijim definicijama laganje. Drugim riječima, kandidati ne iznose istinite informacije.
Laži u procesu zapošljavanja
Nažalost, laganje je uobičajeno tijekom razgovora za posao. Novinarka Jennifer Alsever iz Fast Companyja istaknula je rezultate ankete ResumeLaba. Prema anketi, 70 posto radnika priznalo je da su lagali u životopisima. Također, 37 posto ispitanika izjavilo je da često iznose neistine.
Anketa ResumeLaba o ponašanju kandidata obuhvatila je 1900 radnika. Čak 75 posto njih lagalo je u popratnim pismima. Osamdeset posto ispitanika izjavilo je da su lagali tijekom razgovora za posao.
Međutim, laži ne dolaze samo od kandidata. Četiri od deset menadžera za zapošljavanje priznalo je da su lagali kandidatima. Ova manipulacija im je bila potrebna kako bi natjerali kandidate da prihvate posao, prema Alseveru.
Veća emocionalna inteligencija može biti povezana s češćim laganjem
Mnogi će se iznenaditi tko koristi neistine. Istraživanje pokazuje da često lažu visokoobrazovani ljudi o svom iskustvu i kredibilitetu.
Tomas Chamorro-Premuzic, redovni suradnik Fast Companyja, ističe da često lažu osobe s visokom emocionalnom inteligencijom. Ova vještina je inače vrlo cijenjena.
Chamorro-Premuzic objašnjava da ljudi s višom emocionalnom inteligencijom često bolje lažu. Ova osobina povezana je s moralnim vrijednostima. Viši emocionalni kvocijent pomaže im ostati smirenima pod pritiskom i kontrolirati emocije. Također, procjenjuju kako drugi misle o njima, čime zadržavaju “pokeraško lice”.
Neistine se često nalaze u životopisima, kao u slučaju kongresnika Georga Santosa. On je optužen za zavaravanje donatorâ. Umjesto da novac koristi za kampanju, trošio je na osobne potrebe. Santos je izjavio: “Malo sam uljepšao životopis. Žao mi je.” Radnici lažu o raznim temama, uključujući bolesti i krađe. Čak i etičari analiziraju opravdanja za laganje tijekom razgovora za posao. Na primjer, neki misle da je to prihvatljivo ako osoba ima obitelj za uzdržavanje.
Ipak, to ne opravdava laganje u životopisu. Iskusna savjetnica za zapošljavanje Donna Svei naglašava alternative za ostavljanje boljeg dojma bez laži.
Kako prepoznati laž
Ako sumnjate u iskrenost ljudi oko vas, postoje načini da prepoznate “lažnjake”.
Autori knjige “The definitive book of body language” navode nekoliko fizičkih znakova koji mogu otkriti prevaru. To uključuje dodirivanje dlanom lica ili glave, trljanje nosa, čupkanje uha, treptanje očima prilikom skretanja pogleda, pogled prema dolje lijevo, te odmahivanje glavom dok se izgovara “da”.
Autori savjetuju da za otkrivanje laži potražite najmanje tri signala. Oslanjanje na jednu gestu može dovesti do pogrešaka.
Na primjer, doticanje nosa može značiti svrbež, no istovremeno odmahnuti glavom i trepnuti označava moguće laganje.
Lako je primijetiti laž tijekom intervjua kada kandidat ne zna odgovore o vještinama ili projektima.
Pamela Meyer, TED govornica o prepoznavanju laži, ističe da iskrenost ne podrazumijeva potpunu transparentnost u komunikaciji.
Mnogi ljudi imaju valjan razlog za neotkrivanje svih informacija, poput zdravstvenih problema. Samo 20 posto radnika priznaje uzimanje slobodnih dana zbog mentalnog zdravlja; većina se odlučuje na fizičku bolest umjesto da otkrije anksioznost ili depresiju.
