Globalna proizvodnja nafte i ostalih naftnih tekućina iznosila je u prosjeku 95,5 milijuna barela dnevno (b/d) u 2021., prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA). Tri najveće proizvođača u 2020 – SAD, Saudijska Arabija i Rusija – činila su 43% svjetske proizvodnje nafte. Prvih pet proizvođača, uključujući Kanadu i Kinu koje su zauzimale 4 i 5 mjesto, činilo je 54% ukupne svjetske proizvodnje. U nastavku kratki opis najvećih proizvođača (prema investopedia.com)
SAD – najveći proizvođač nafte čini 20% svjetske proizvodnje
Sjedinjene Države su najveći proizvođač naftnih tekućina u svijetu, s prosječno 18,6 milijuna b/d, što čini 20% svjetske proizvodnje u 2020. Iako je SAD najveći svjetski proizvođač naftnih tekućina od 2013. zahvaljujući povećanju proizvodnje tekućina prirodnog plina iz ležišta škriljevca, nije nadmašio Rusiju i Saudijsku Arabiju u proizvodnji sirove nafte do 2018.
Velik dio povećane proizvodnje sirove nafte u SAD-u može se pripisati hidrauličkom frakturiranju, ili frakiranju, u formacijama škriljevca u Teksasu i Sjevernoj Dakoti. Sjedinjene Američke Države postale su neto izvoznik nafte 2020 (tj. izvoz je premašio uvoz) po prvi put od 1949. godine, ali su se vratile u status neto uvoznika 2021. godine.
Saudijska Arabija (11% svjetske proizvodnje)
Saudijska Arabija doprinosi sa 10,8 milijuna b/d, što predstavlja 11% ukupne svjetske proizvodnje naftnih tekućina.
Drži 15% dokazanih svjetskih rezervi nafte i najveći je izvoznik sirove nafte. Saudijska Arabija jedina je članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) koja se nalazi na ovom popisu.
Prema CIA World Factbooku, naftni sektor čini otprilike 42% bruto domaćeg proizvoda (BDP) Saudijske Arabije, 87% njezinih proračunskih prihoda i 90% prihoda od izvoza.
Rusija u 2020 proizvodila nešto manje od Saudijske Arabije i činila 11% svjetske proizvodnje
Rusija je na trećem mjestu s prosjekom od 10,5 milijuna b/d u 2020., nešto manje od Saudijske Arabije, što čini 11% svjetske proizvodnje.
Glavne ruske regije proizvodnje nafte su Zapadni Sibir, Ural-Volga, Istočni Sibir i Daleki istok, Arhangelsk i Republika Komi. Većina proizvodnje potječe iz regiona Zapadnog Sibira i Volga-Urala, posebno polja Priobskoye i Samotlor u Zapadnom Sibiru.
Naftna industrija u Rusiji privatizirana je nakon pada Sovjetskog Saveza, ali je država od tada prisilila na konsolidaciju i uspostavila veću kontrolu nad sektorom. Gazprom, Rosneft i Lukoil najveći su ruski proizvođači nafte i plina.
Zapadne sankcije uvedene nakon ruske invazije na Ukrajinu 2014. zabranile su ruskim energetskim tvrtkama pristup američkim tržištima kapitalaTržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu pr... i tehnologijama bušenja iz škriljevca. Godine 2017. 14 članica OPEC-a i 10 izvoznika nafte izvan OPEC-a na čelu s Rusijom osnovali su OPEC+, koji sada postavlja izvozne kvote za članice i igra utjecajnu ulogu na globalnim energetskim tržištima.
Kanada (6%)
Kanada drži četvrto mjesto među svjetskim proizvođačima naftnih tekućina s 5,3 milijuna b/d u 2020., što čini 6% globalne proizvodnje. EIA procjenjuje da bi njena proizvodnja sirove nafte i kondenzata od 4,2 milijuna b/d u 2020. godini mogla porasti na 6,9 milijuna b/d do 2050., prvenstveno iz proizvodnje naftnog pijeska.
Glavni izvori kanadske proizvodnje nafte su naftni pijesak Alberte, sedimentni bazen zapadne Kanade i Atlantik.
Kina (5%)
Kina je 2020. proizvela 4,9 milijuna b/d naftnih tekućina, što čini 5% svjetske proizvodnje. Kina je prestigla SAD i postala najveći svjetski uvoznik nafte u 2017. Kineska potrošnja nafte od 14,3 milijuna b/d u 2021. učinila ju je drugim najvećim potrošačem na svijetu nakon SAD-a.
Sjeveroistočni i središnji dijelovi zemlje čine većinu domaće proizvodnje. Naftna polja poput Daqinga iskorištavaju se od 1960-ih, pa se sve više ulaže u poboljšanje proizvodnje.
