Mnogi od nas često stišavaju glazbu dok parkiraju ili vozimo kroz nepoznate područje. Ovo ponašanje može biti poznato mnogima, a znanstveno je objašnjeno. Razlozi zašto tražimo tišinu u situacijama koje zahtijevaju veću koncentraciju temelje se u našem mozgu.
Mozak je glavni upravitelj našeg kognitivnog sustava i raspolaže ograničenim resursima za obradu osjetilnih podataka. Kada se nalazimo u situacijama koje zahtijevaju visok stupanj koncentracije, često preferiramo tišinu. Ova sklonost nije samo navika, već ima i fiziološku osnovu.
U složenim situacijama, poput parkiranja ili navigacije kroz gust promet, naš mozak mora odlučiti kojim će osjetilima pridavati veću pažnju. U tim trenucima prioritet dobiva vid, dok se sluh često smanjuje. Ova dinamika omogućuje mozgu da optimalno raspodijeli pažnju na osjetila.
Studija iz 1998. godine pokazala je da vozači prirodno stišavaju zvukove tijekom aktivnosti koje zahtijevaju povećanu pažnju na vizualne informacije. Ovaj fenomen nije nov i potvrđuje našu sklonost prema tišini kad se suočimo s izazovima. Kasnije istraživanja također su pokazala da zvučni podražaji predstavljaju smetnju tijekom parkiranja.
U osnovi, kada se suočimo sa situacijama koje zahtijevaju visoku vizualnu preciznost, naš mozak “isključuje” sluh. Ova reakcija omogućava nam da se bolje usmjerimo na vid i prilagodimo uvjetima. Ovaj mehanizam dio je našeg evolucijskog razvoja, koji nam pomaže učinkovitije se orijentirati u prostoru, piše Index.
Na kraju, svijest o tome kako naš mozak funkcionira može nam pomoći u razumijevanju vlastitih reakcija. Tišina može biti korisna strategija za poboljšanje fokusa i sigurnosti. U svemu tome, jasno je da naš mozak preferira fokus na vizualne informacije kada je to potrebno.
