Spektakularni uspon Bitcin-a ove godine ponovo je stvorio dilemu na Wall Street-u. Koliko daleko bi investicijske banke trebale ići u potpori prikupljanja kapitala povezanog sa kriptovalutama? Nedavne emisije otkrivaju duboku promjenu u razmišljanju.
Ne tako davno, velike banke su držale kriptovalute na distanci. Sektor je imao problematičan ugled, a lideri banaka otvoreno su iskazivali prezir, piše Financial Times. Direktor JPMorgan-a, Jamie Dimon, nazvao je bitcoinBitcoin je decentralizirana, distribuirana, anonimna platna ... „prijevarom“ i „Ponzi shemom“. Regulatorni strahovi dodatno su pogoršavali situaciju. Poslove sa kriptovalutama preuzimale su manje investicijske banke.
Ali, vremena su se promijenila. Odluka Komisije za vrijednosne papire (SEC) da odobri fondove vezane za bitcoin u siječnju 2024. godine bila je prijelomni trenutak. Pored toga, izbor Donalda Trumpa vjerojatno nagovještava prelazak na SEC koji je tolerantniji prema kriptovalutama, za razliku od skepticizma pod upravom dosadašnjeg predsjednika Gary Genslera.
Glavno pitanje za banke – koliko se pravno mogu zaštiti?
Kako su volumeni poslova rasli, tako se proširivao i spisak zajmodavaca. Barclays i Citigroup predvodili su više emisija konvertibilnih obveznica ove godine za investitora u bitcoin MicroStrategy. Goldman Sachs je prikupio sredstva za Applied Digital, operatera data centara koji podržavaju rudare bitcoin-a. JPMorgan je podržao emisije značajnih konvertibilnih obveznica za grupe za rudarenje i infrastrukturu bitcoin-a kao što su Core Scientific, Mara i Iren.
Dok banke raspravljaju o tome da li se potpuno uključiti u ovaj prostor ili se povući, centralno pitanje ostaje. Mogu li se ovi poslovi pravno zaštititi i osigurati, ili je previše rizično biti povezan sa sektorom koji mnogi vide kao izrazito špekulativan?
Odgovor nije jednostavan. Leži na spektru koji odražava toleranciju na rizik i stratešku perspektivu svake banke. Nije jasno treba li sve kompanije povezane sa kriptovalutama gledati na isti način. Ustanovljene platforme poput Coinbase-a mogu imati drugačiji profil rizika u poređenju sa rudarima bitcoin-a ili investicijskim vozilima poput MicroStrategy-a. Čak i među sličnim kompanijama, reputacioni problemi variraju.
Razmislite o MicroStrategy-ju i njegovom suosnivaču Michaelu Sayloru. Bez priznanja krivice, i kompanija i suosnivač su riješili optužbe za računovodstvene prijevare iz 2020. godine i poreske prijevare sa tužiteljem distrikta Columbia u lipnju 2024. godine uz značajne novčane kazne. Takvi slučajevi obično izazivaju pažnju menadžmenta prilikom odabira klijenata. Ipak, Barclays i Citigroup su očigledno našli način da se osjećaju udobno sa ovom suradnjom, prenosi Bankar.me.
Ako vam ovo zvuči poznato, trebalo bi. Pogledajte kompanije za specijalne namjene (Spac-ove). Nekada su ih velike banke odbacivale kao „rizične“. Ipak, kultura se promijenila te su ih prihvatile tijekom buma od 2019. do 2021. godine. Međutim, banke su se brzo povukle sredinom 2022. godine zbog reputacijskih rizika. Slična situacija je u s prikupljanjem kapitala za kriptovalute. Nejasna je granica kada banke jure za ogromnim provizijama i tržišnim udjelom, a onda odjednom promijenu strategiju kako bi spriječile eventualne reputacijske rizike.
Motivi ovih odluka su višestruki. Pravni rizik je značajan. Pravni odjeli u investicijskim bankama su usočeni s pitanjem „hoće li banke biti tužene ako ovo propadne?“ Medijska pažnja je također ogroman rizik. Nitko ne želi svoju kompaniju u negativnim naslovima.
Zarada na tržištu kriptovaluta – basnoslovna
Ali rizik nije jedini faktor. Provizije su značajne. Na tržištu kapitalaTržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu pr... vezanom za bitcoin, one su trenutno izuzetno visoke. Prema podacima IFR-a, više od 13 milijardi dolara konvertibilnih obveznica povezanih sa kriptovalutama izdato je 2024. godine. Pri tome je većina plasirana u posljednjem kvartalu. Ovo predstavlja bazen provizija koji se procjenjuje na najmanje 200 milijuna dolara. Jednostavan primjer je opet MicroStrategy. Njihov portfolio od 21 milijardu dolara za kapital donosi proviziju od 2 posto za banke koje upravljaju trgovinom. Ovako visoki potencijalni prihodi čine reputacijske brige luksuzom.
Postoji nepisani kod „respektabilnosti“ u bankarstvu. Određeni poslovi — poput industrije za odrasle — odbacuju se, čak i ako su potpuno legalni. Kompanije koje se bave kanabisom također se suočavaju sa izazovima u uvjeravanju velikih banaka da podrže njihove industrije. Ova nevoljnost nije ukorijenjena u moralnoj osudi; to je čista percepcija. Bankari znaju da određeni poslovi privlače više negativne pažnje nego što donose zarade.
Međutim, kada nekoliko banaka „prijelomi“, pritisak na ostale raste. Sigurnije i lakše je djelovati u grupi; ako nešto pođe po zlu, nijedna banka nije pojedinačno na udaru. Natjecateljski instinkt takođe igra ulogu. Nijedan bankar ne želi da objašnjava šefovima zašto nije ispunio budžetske ciljeve ili je pao na rang-listama.
Ukratko, učešće nije presuda o kriptovalutama, već odraz kako investicijske banke procjenjuju tri ključna faktora prilikom odabira poslova: rizik, nagradu i reputaciju. U procesu kontinuirane kalibracije, viši lideri balansiraju pravnu izloženost, medijsku reakciju, regulativni rizik i konkurentski pritisak kako bi odredili gdje je granica „rprihvatljivog“. Kako bitcoin prelazi sa margine u mainstream, velike banke sve više ulaze u arenu, korak po korak.
