Je li život u svijetu bez novca zaista vrijedan?
Zaboravili smo što novac zapravo predstavlja. Često ga gledamo samo kao alat za olakšavanje razmjene i čuvanje vrijednosti tijekom vremena. U usporedbi s trampom, novac u obliku kovanica i papirnatih novčanica čini se vrlo praktičnim. No, novac je više od običnog sredstva razmjene. Fjodor Dostojevski je s pravom rekao da je “novac otkup slobode”. On omogućuje da živimo kao slobodni pojedinci unutar decentraliziranog gospodarstva.
No, situacija bi se značajno promijenila ako bismo jednog dana živjeli u svijetu kojim upravlja umjetna inteligencija, sposobna za savršenu obradu informacija i beskonačne mogućnosti analize. U takvom svijetu, novac bi mogao postati suvišan, piše Poslovni.
Da biste razumjeli kako novac osigurava našu slobodu, razmislite o svakodnevnim transakcijama. Kada primimo novac, stječemo moć odlučivanja. Sami biramo hoćemo li ga čuvati ili potrošiti prema vlastitim željama. Samo novac nam pruža tu mogućnost. Osim toga, novac je univerzalno sredstvo koje nam omogućuje kupovinu bilo čega, bilo kada, i od bilo koga, neovisno o lokaciji prodavača. Ova sloboda proizlazi iz mogućnosti izbora, a ne iz samog bogatstva.
Sigurnost u nepredvidivim situacijama
Ne možemo podcijeniti važnost izbora, jer su alati za plaćanje oduvijek bili podložni kontrolama i ograničenjima. U 19. stoljeću, pojedine tvrtke su svoje radnike plaćale u novčanicama koje su se mogle koristiti isključivo u trgovinama pod njihovom kontrolom. Danas tehnologija omogućuje kreiranje “programabilnog novca” s unaprijed određenom svrhom, ograničenom upotrebom i određenim rokom valjanosti. Takvi digitalni tokeni mogli bi se koristiti za sprečavanje potrošnje na “neprikladne” proizvode, poput alkohola ili duhana, kod osoba koje primaju socijalnu pomoć. Novac je ključan jer djelujemo unutar tržišnog gospodarstva, a ne u unaprijed uređenom sustavu. Posjedovanje novca osigurava nam zaštitu od neizvjesnosti (poznato kao “opciona vrijednost” u ekonomiji). Tijekom kriza, potražnja za novcem naglo raste jer ljudi moraju biti spremni na sve moguće scenarije.
Zamislite budućnost u kojoj strojevi preuzimaju organizaciju, donošenje odluka i izvršavanje svih ekonomskih aktivnosti. Oni međusobno provode transakcije, upravljaju računima i automatski osiguravaju provođenje ugovora i disciplinu. Sve funkcionira bez grešaka i bez potrebe za ljudskim intervencijama. U takvom svijetu, postavlja se pitanje: trebamo li još uvijek novac?
Ovakav svijet već polako postaje stvarnost. Prije desetak godina, Hal Varian, glavni ekonomist Googlea, istaknuo je da je “svaka transakcija danas vođena računalom” u našem digitaliziranom gospodarstvu. Mnogo toga što radimo svakodnevno već je automatizirano, algoritamsko trgovanje prevladava na mnogim financijskim tržištima, a plaćanja postaju sve više programirana.
Ako se vizija zagovornika kriptovaluta ostvari, “pametni ugovori” mogli bi preuzeti kontrolu nad financijskim posredovanjem u svijetu decentraliziranih financija. Neki čak sugeriraju da bi sofisticirani algoritmi mogli zamijeniti središnje bankare u provođenju monetarne politike.
Ipak, unatoč rastućoj ulozi strojeva, ljudi i dalje donose ključne odluke, biraju prema svojim preferencijama i djeluju u skladu s njima. Središnje banke se ne pridržavaju krutih pravila, već donose odluke na temelju pažljivih razmatranja, posebno u kriznim vremenima ili kad se suočavaju s nepovoljnim ekonomskim šokovima.
Vizija ‘tehnološkog socijalizma’
U stvarnosti automatiziranog gospodarstva koje još uvijek vodi čovjek, novac postaje važniji nego ikad. No, mora se prilagoditi novim uvjetima u kojima su digitalizacija i tehnologija uklonile granice vremena i prostora. Novac mora postati digitalan, u obliku tokena na našim mobilnim uređajima, omogućujući trenutačne globalne transakcije bez potrebe za složenim mrežama računa i posrednika.
Kako se razvija umjetna inteligencija, približavamo se točki prekretnice. U nekim scenarijima, umjetna inteligencija ne samo da analizira podatke i izvršava zadatke, već i donosi odluke i postavlja vlastite ciljeve, djelujući kao autonomni agenti čije se preferencije ne moraju podudarati s ljudskima.
S takvim mogućnostima, umjetna inteligencija mogla bi preuzeti kontrolu nad raspodjelom resursa i prihoda, analizirajući bezbroj ekonomskih scenarija i odabirući onaj koji smatra optimalnim. Ova vizija “tehnološkog socijalizma” drastično se razlikuje od decentraliziranog i slobodnog društva, nalikujući na visokotehnološku verziju starog komunističkog centralnog planiranja.
Rasprave o budućnosti umjetne inteligencije često se vrte oko koncepta “singularnosti,” trenutka kada AI postigne sposobnost samousavršavanja i ubrzanja razvoja, brzo nadmašujući ljudsku inteligenciju u svakom pogledu. U takvom scenariju, ljudi bi izgubili kontrolu nad vlastitom sudbinom.
Hoće li se to ikada dogoditi? Mišljenja stručnjaka za umjetnu inteligenciju značajno se razlikuju, ali novac bi mogao biti savršen indikator. Ako novac postane irelevantan u ekonomiji, to bi bio siguran znak da je umjetna inteligencija zaista preuzela kontrolu.
Tehnički je moguće zamisliti svijet bez novca, no pitanje ostaje: bi li takav svijet bio vrijedan življenja?
