Printano izdanje Financial Times-a donosi zanimljiv članak o zabrinutosti Centralnih banaka diljem svijeta od proširenja stagflacije (istovremene stagnacije ekonomije I rastuće inflacije), i načinima na koji adresiraju svoju zabrinutost.
Gotovo sve središnje banke se suočavaju sa istom noćnom morom: kombinacijom sporog rasta i inflatornih šokova prouzročenih zagušenjima u lancima opskrbe, koji zajedno najavljuju stagflaciju. Zasada se sa ovim izazovom središnje banke nose na različite načine.
Kamatne stope su su već povećane u Norveškoj i u nekim ekonomijama u razvoju, a centralne Banke SAD-a (US Fed) i Engleske (Bank of England) već djeluju u smjeru pooštravanja monetarne politike. U isto vrijeme, Europska centralna banka (ECB) i centralna banka Japana još uvijek ne poduzimaju konkretne mjere.
Različiti načini na koje centralne banke odgovaraju na izazove koje donosi stagflacijaU ekonomiji, stagflacija ili recesijska inflacija je situaci... su ujedno i pokazatelj koliko se teško i delikatno nositi sa ovom “najgorom noćnom morom” (u kojoj globalne silnice usporavaju rast i povećavaju inflaciju).
Tradicionalno gledište jeste da centralne banke ne bi trebale mijenjati monetarnu politiku da zauzdaju inflaciju koja je nastala kao posljedica šokova u ponudi (npr.Pucanju ili zagušenju “supply chains” odnosno dostavnih lanaca radi kojeg se dešava povećanje cijena), kao što je ovotjedni rast cijena nafte koji je najveći u zadnjih 7 godina. Tradicionalno stajalište je da je opasno problem inflacije izazvane šokovima u ponudi pokušati riješiti promjenom monetarne politike. To je zato što monetarna politika obično djeluje na način da povećava ili smanjuje potražnju – ako se npr. Potrošnja prebrzo povećava i tako generira povećanje opće razine cijena (tj. inflaciju), onda se povećanjem kamatnih stopa (kao mjerom strože monetarne politike) povećavaju i troškovi zajmova koje uzimaju poduzeća i stanovništvo, pa poduzeća i stanovništvo bivaju destimulirani da povećavaju potrošnju, čime se potražnja smanjuje, a onda se posljedično smanjuje i inflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre....
Gore opisana uzročno-posljedična veza između monetarne politike i inflacije koja je nastala zbog povećane potrošnje, nije primjenjiva kada se radi o inflaciji koja je uzrokovana pucanjem opskrbnih lanaca, povećanim cijenama energenata, ili nedostatnom radnom snagom – u takvim situacijama, promjene monetarne politike (povećanje kamatnih stopa) nije najbolje rješenje. Kao sto je rekao guverner BoE: “Monetarna politika neće povećati ponudu poluvodičkih čipova, niti će povećati količinu vjetra, niti proizvesti više vozača kamiona”.
Doduše, nekad restriktivna monetarna politika (povećanje kamatnih stopa) daje učinke, kao što je bio slučaj u 70-tim godinama prošlog stoljeća kad je Njemačka centralna banka uspjela spriječiti da se inflacija “uvuče” u ekonomiju nakon naftnog šoka koji se tada dešavao.
Međutim, loš primjer primjene monetarne politike je onaj koji je poduzela ECB 2011, kada je na inflatorni šok izazvan problemima u ponudi hrane i energije reagirala povećanjem kamatnih stopa, i time još više produbila ekonomsku krizu. Danas, 10 godina kasnije, Centralne banke i dalje imaju sličnu dilemu: prerano promijeniti monetarnu politiku (učiniti je restriktivnom povećanjem kamatnih stopa) i tako još dodatno usporiti oporavak i rast ekonomije, ili, prekasno promijeniti monetarnu politiku i omogućiti inflaciji da se “ukorijeni” u ekonomiji.
Šef US Fed je izjavio da je iznenađen intenzitetom zastoja u opskrbnim lancima i inflacijom koja je time uzrokovana, ali da misli da je ista privremenog karaktera i da će vremenom nestati.
Međutim, ono čega se pojedini ekonomisti boje je promjena u “inflatornoj psihologiji” pri čemu se moze desiti da kompanije dižu cijene u očekivanju da će to uraditi i konkurenti, što onda stvara toksičnu lavinu povećanja cijena, i spiralu koja dalje pospješuje inflaciju.
Američka centralna banka planira barem 3 povećanja bazne kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... do kraja 2023 godine, a da li će se odlučiti i na ranije povećanje kamatnih stopa ovisiti će o razvoju situacije.
U Ujedninjenom Kraljevstvu, centralna banka se fokusira na tržište rada, i planira poduzeti monetarnu akciju (korekciju kamatnih stopa) ako se plaće na tržištu budu povećavale bez povećanja produktivnosti rada.
ECB ne planira još uvijek poduzimati monetarne akcije iako je inflacija najveća u zadnji 13 godina – sve dok je inflacija u skladu sa sadašnjim očekivanjem, a plaće ne rastu, šefica ECB ne planira povećavati kamatne stope. Koliko dugo će tome biti tako, ovisit će i od toga koliko će sindikalne oraganizacije uporne u povećanju plaća (povećanje plaća znači veću kupovnu moć i veću potrošnju koja stvara pritisak na cijene i povećava inflaciju).
S obzirom na jedinstvenost globalnog šoka koji je izazvala pandemija COVID 19, intenzitetom slabljenja ekonomskog rasta s jedne i rasta inflacije s druge strane, te poteškoćama koje ova stagflacija izaziva, za očekivati je da će se u narednom razdoblju desiti i dodatni preokreti u pristupu središnjih banaka u korištenju mjera monetarne politike.
Kako ova globalna kretanja utječu na BiH, korektno na monetarnu politiku Centralne banke BiH? Budući da je osnova za djelovanje CBBiH “currency board”, CBBIH nema na raspolaganju klasične mjere monetarne politike kojima povećava ili smanjuje ponudu novca u opticaju, regulira baznu kamatnu stopu i generalno da direktno utječe na cijenu novca.
Mjere koje su na raspolagnju Centralnoj Banci BiH su ograničene na visinu obvezne rezerve koje banke moraju držati na računu Centralne banke, te visine naknade ili negativne kamatne stope koje banke trebaju plaćati Centralnoj banci za višak gotovine koje drže na računu Centralne banke iznad visine obvezne rezerve. Ove mjere pružaju relativno malo manevarskog prostora Centeralnoj banci BiH da provodi efikasnu i efektivnu monetarnu politiku, i adresira pitanja stagflacije koja se u manjoj ili većoj mjeri očituje i u BiH ekonomiji.
To znači da će i BiH, kao dio globalne ekonomije, osjetiti izazove satgfalcije u narednom razdoblju, samo što će u manjoj mjeri moći utjecati na ublažavanje njezinih efekata proveođenjem mjera monetarne politike, a u većoj mjeri će ovisiti o mjerama monetarne politike EU i zemalja za čiju je ekonomiju BiH ekonomija najviše vezana.
