Nedavno napravljena studija je pokazala da ljudi koji primaju poslovne email-ove nakon radnog vremena imaju osjećaj da suhitniji nego što to misli osoba koja ih je poslala.
Laura Giurge i Vanessa Bohns su objavile istraživanje u magazinu Organisation Behavior and Human Decision Processes te u eksperimentu pokazale u osam eksperimenata u kojima je posmatrana razlika između toga kako su pošiljatelj i primatelj doživljavaju hitnost odgovora na poslani email.
Istraživanje je pokazalo, da nesposobnost pošiljatelja da prepozna da slanjem email-a često ga čini suučesnikom u radnoj kulturi “stalno uključeni u posao” koja vodi ka sagorijevanju.
U esperimentu je sudjelovalo više od 4.000 zaposlenih odraslih osoba. Zamolili smo sudionike da se stave u kožu pošiljatelja ili primatelja nehitnog poslovnog email-a poslanog izvan radnog vremena. Zamolili smo “pošiljatelje” da navedu koliko brzo očekuju odgovor i zamolili smo “primatelje” da navedu koliko brzo misle da pošiljatelji očekuju odgovor od njih. Dosljedno smo otkrivali da primatelji precjenjuju potrebu za brzim odgovorom – nešto što nazivamo “pristranost hitnosti e-pošte”.
Rezultati eksperimenta otkrivaju da u prosjeku, primatelji email-a van radnog vremena smatraju da moraju odgovoriti 36% brže nego što je to očekivala osoba koja ga šalje.
Studija je takođe pokazala da ljudi koji su primili email van radnog vremena, doživeli ove poruke stresnije u odnosu na pošiljatelja.
Istraživači napominju da je ovu razliku moguće smanjiti dodavanjem napomene u email-u, kojom bi se primatelju stavilo do znanja koliko je poruka hitna i kada pošiljatelj očekuje odgovor.
Giurge i Bohns su za The Wall Street Journal ukazale onima koji šalju elektronske poruke van radnog vremena da ne mogu očekivati odgovor sve dok se primatelj ne vrati na posao. Ukoliko je email zaista hitan, to svakako treba posebno istaći i napomenuti kako ne bi dolazilo do zabuna.