Žuta svjetla bila su zaštitni znak francuskih automobila, a iz proizvodnje su izašla početkom 1990-ih.
Nešto starije generacije sjetit će se kako sve do dolaska tzv. ksenonki nije bilo puno izbora. Najveći frajeri imali su dodatne maglenke, bilo tvorničke ili naknadno ugrađene, a one su ponekad bile žute boje. Posebno su se izdvajali i francuski automobili jer su standardno imali ugrađena žuta svjetla.
Bilo je to vrijeme kad je, primjerice, Peugeot 504 bio prava pojava na cesti, posebno ako je svijetlio žutim svjetlima. Ipak, ulaskom u zadnje desetljeće prošlog milenija francuska autoindustrija bila je prisiljena odustati od prakse koja je imala povijesne, ali i praktične temelje.
Za sve je kriv rat?
Početkom 1930-ih mnogi su već naslućivali novi veliki rat u zraku. Kako su nacisti zahvaćali sve šire slojeve društva, u Francuskoj su se pripremali na mogućnost novog rata. Nijemci su, kao i ostatak svijeta, koristili “normalna” bijela svjetla, a u Francuskoj su svoje automobile počeli opremati žutim svjetlima.
Tako se izdaleka moglo vidjeti dolazi li ususret neprijatelj ili netko domaći. Zanimljivo je kako su Francuzi ovo pravilo zadržali još desetljećima nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Druga priča kaže kako su razvojem autoindustrije i automobilska svjetla svijetlila sve jače i na koncu nerijetko zasljepljivala vozače. Napredni Francuzi tada su se brinuli za sigurnost i doista 1936. uveli standard žutih svjetala, koja su manje zasljepljivala vozače. Pritom je bilo nekoliko opcija, od žute žarulje do korištenja žutog panela ispred žarulje ili obojenog stakla fara.
Žuta svjetla zasljepljivala su 15 posto manje, a osvijetljenost je bila bolja tijekom mraka i magle, tvrdili su tada Francuzi pozivajući se na vlastita istraživanja.
Žuta svjetla su u upotrebi bila sve do 1993. godine, kad se Francuska morala uskladiti s propisima Europske unije. Od tada su sva vozila morala prijeći na klasična bijela svjetla, a žuta su ostala dopuštena isključivo oldtimerima na kojima su originalno bila ugrađena.
Žuto nije bolje od bijelog
Iako su dolaskom ksenonki svi poželjeli imati tzv. plava svjetla, praksa je pokazala kako je većina aftermarket žarulja, posebno ako nisu renomiranih proizvođača, nudila lošije osvjetljenje. Krajnosti poput bojenja stakla svjetala i žaruljica u boji nije vrijedno ni spominjati, ali dovoljno je reći kako je još 1990-ih jedan od statusnih simbola bilo plavkasto svjetlo.
O žutima više nitko nije razmišljao, što je prava šteta jer žuta svjetla u određenim uvjetima nude bolje karakteristike. Imaju veću valnu duljinu nego plavkasta ili ljubičasta svjetla pa su i mnogo bolja u uvjetima smanjene vidljivosti, poput magle, snijega i kiše. Odbljesak je osjetno manje izražen, a svjetla su prodornija, tvrde zagovaratelji žutih svjetala. Upravo stoga ih se na nekim automobilima još uvijek može pronaći u ulozi maglenki. Dodatno, mnogi vozači, posebno oni starije generacije, znali su govoriti kako su im žuta svjetla ugodnija kad im dolaze ususret, ali ta teorija nije potvrđena.
Kod klasičnih volfram žarulja bojenje stijenke značilo je gubitak 10 posto intenziteta svjetla, što je bilo prihvatljivo. Kad su na tržište stigle halogene žarulje, žuta svjetla su počela gubiti na efikasnosti jer su koristila dodatan filtar, pri čemu su gubila još 20 posto efikasnosti. Tako današnja bijela svjetla imaju veću bistrinu te su prihvatljivija. A što se zasljepljivanja tiče, ako su pravilno postavljena, ne zasljepljuju više od žutih.
Ipak, neki i danas pokušavaju progurati žuta svjetla. Najnoviji primjer je BMW, koji ima dnevna svjetla u žutoj boji na pojedinim sportskim modelima.
Izvor: index
