Gig ekonomija: Radna snaga bez zaštite i prava

U globalnoj “gig ekonomiji” koja obuhvaća honorarne poslove, trenutno sudjeluje između 4,4 i 12 posto radno sposobnog stanovništva. To predstavlja od 154 do čak 435 milijuna ljudi, prema procjenama Svjetske banke objavljenim u izvješću “Rad bez granica: prednosti i izazovi digitalnog gig rada”. Ova sveobuhvatna analiza nudi detaljan pregled radnog tržišta koje se razvilo zahvaljujući tehnološkom napretku.

Iako je teško precizno utvrditi broj ljudi koji zarađuju putem digitalnih platformi zbog nedostatka pouzdanih podataka, jasno je da se ova ekonomija ubrzano širi, privlačeći sve veći broj radnika.

Od 2016. do prvog kvartala 2023. potražnja za radnicima na digitalnim platformama, uključujući ne samo dostavljače i vozače, već i freelancere raznih struka, porasla je za 41 posto. Ovaj oblik rada donosi brojne prednosti, ali i izazove.

Pojava digitalnih platformi omogućila je mnogim nisko plaćenim radnicima da poboljšaju svoj financijski status izvan redovnog radnog vremena, obavljajući honorarne poslove za globalne ili lokalne platforme.

Platformski rad nudi fleksibilnost i omogućava lakši pristup tržištu rada ranjivim skupinama, poput žena, mladih, migranata i osoba s invaliditetom. Osim toga, rad na digitalnim platformama pruža niskokvalificiranim radnicima priliku za stjecanje važnih digitalnih vještina.

Prema podacima iz 16 europskih zemalja i Norveške, 3% stanovništva radilo je barem jedan sat na digitalnim platformama u proteklih godinu dana.

Radnici i nepostojeća zaštita

Iako su digitalne platforme stvorile nove oblike rada, one sa sobom donose i brojne izazove. Ovi poslovi često ne pružaju nikakvu zaštitu radnicima – u većini zemalja radno zakonodavstvo ih ne pokriva, a socijalno i mirovinsko osiguranje također često izostaje. Kao rezultat, poslodavac, ili čak algoritam, može prekinuti suradnju s radnikom u bilo kojem trenutku.

Nije iznenađujuće da je platformski rad, prema podacima Svjetske banke, daleko prisutniji u zemljama u razvoju nego u razvijenim regijama. Procjene također pokazuju da je za 132,5 milijuna ljudi ‘gig rad’ glavni izvor prihoda. Dok dodatnih 302,5 milijuna ljudi obavlja takve poslove povremeno.

Globalno postoji 545 digitalnih radnih platformi, smještenih u 63 zemlje, koje opslužuju klijente u 186 zemalja. Prema publikaciji Svjetske banke, jedna trećina tih platformi može se klasificirati kao lokalne. Zemlje s niskim i srednjim dohotkom čine 40% prometa na ovim platformama, pri čemu Indija i Ukrajina prednjače među državama s niskim dohotkom, dok Rusija i Brazil vode među državama s srednjim dohotkom.

Ko su zapravo platformski radnici, oni koji obavljaju poslove putem digitalnih platformi? Publikacija Svjetske banke pruža određeni uvid u njihov profil.

Prema globalnim podacima, većina platformski radnika, njih 54%, radi manje od deset sati tjedno. Dok 29% njih provodi više od 20 sati tjedno na tim poslovima, 18% radi između 10 i 20 sati. Veći dio tih radnika su mladi ljudi, pri čemu više od 40% ima između 15 i 24 godine, a većinu čine muškarci.

Glavni razlozi zbog kojih ljudi ulaze u rad putem digitalnih platformi su fleksibilnost (23%) i dodatna zarada (17%). Tek 13% njih koristi ovu vrstu posla kako bi postali “svoj gazda”. Oni koji se bave platformski radom kao sporednom aktivnošću, trošeći između 10 i 19 sati tjedno, ostvaruju 25 do 50% svojih prihoda iz tih izvora.

Radnici sa specijaliziranim vještinama

Kompanije se obično odlučuju za ‘gig radnike’ u 60% slučajeva kada su im potrebne specijalizirane vještine koje ne posjeduju među stalno zaposlenima. Također, ovaj oblik zapošljavanja pruža veću fleksibilnost i manji trošak u odnosu na stalno zaposlenu radnu snagu (40%).

Eurostat je djelomično prikazao profil ovih radnika kroz eksperimentalnu statistiku. Podaci iz 16 europskih zemalja i Norveške, pri čemu Hrvatska nije uključena, otkrivaju da je u posljednjih godinu dana tri posto stanovništva u dobi od 15 do 64 godine obavljalo barem jedan sat posla putem digitalnih platformi.

U Europi, online rad najčešće biraju visokoobrazovani pojedinci, kojih je 4,3%. Dok su najmanje zastupljeni oni s nižim srednjim obrazovanjem, s 1,8%. Eurostatova statistika također pokazuje da muškarci skloniji online radu u odnosu na žene. Pri čemu je zastupljenost muškaraca 3,2%, a žena 2,8%. Velika većina platformskih radnika u anketiranim europskim državama nije imala nikakvu vrstu osiguranja; 54% njih nije imalo zdravstveno osiguranje, dok 62% nije imalo nikakvu zaštitu u slučaju gubitka posla.

Razina digitalnih vještina

Tehnologija danas nudi brojne mogućnosti rada koje su prije samo nekoliko godina bile nezamislive. Međutim, online rad donosi i određene rizike, uključujući nesigurnost. Prema autorima publikacije Svjetske banke, vlade mogu iskoristiti prednosti ‘gig ekonomije’ za unapređenje digitalnih vještina svojih građana. Kao i za povećanje njihovih mogućnosti za zaradu i dohodak.

Kako bi postigle ravnotežu između radnika i platformi, vlade moraju pregovarati o proširenju socijalnih prava kroz pažljivo dizajnirane programe. Također, potrebno je razviti model kolektivnog pregovaranja, koji je trenutno nepoznat radnicima koji zarađuju putem online platformi, piše Poslovni.

Europska direktiva, koju je Europski parlament usvojio u travnju ove godine, zahtijeva veću sigurnost za radnike na platformama i sprječavanje lažnog samozapošljavanja. Države još uvijek trebaju implementirati ovu praksu.