Proteklih dana svijet je obišla informacija da je glazbeni streaming gigant Spotify platio rekordnu sumu na ime tantijema autorima pjesama koje se nalaze na njegovoj platformi – čak 10 milijardi dolara. Ova suma je čak deset puta veća od isplaćene 2014, a skoro za trećinu veća od one iz 2024, koja je iznosila 7,7 milijardi dolara.
Ali, jeli u pitanju samo rast industrije ili je Spotify krenuo isplaćivati „pravednije“? I koji je uticaj streaming-a na glazbenu industriju. Odnosno – hoće li pravednije isplate tantijema poboljšale stanje na sceni?
Glazbena industrija je pretrpjela značajnu transformaciju u posljednje dva desetljeća. Pored toga ostvaren je rast platformi za streaming kao što su Spotify, Apple Music i YouTube Music koji su preoblikovali način na koji se glazba stvara, distribuira i konzumira. Ove platforme su revolucionizirale pristup glazbi, dajući slušateljima trenutni pristup milijunima pjesama koje su preko noći postale nadohvat ruke. Ali kakav su utjecaj oni imali na glazbenike, izdavačke kuće i industriju u cjelini?
Naravno, ushićenje koje je uslijedilo kada ste mogli vidjeti ili čuti davno zaboravljene pjesme na YouTube-u nije se 2007. i 2008. moglo mjeriti ni sa čim! Pristup glazbi je demokratiziran, a geografska lokacija više nije imala nikakav utjecaj, kao ni cijena ni dostupnost fizičkog nosača zvuka. Korisnici su bili oduševljeni, jer su dobili besplatan pristup ogromnim količinama pjesama, odnosno po cijeni koju plaćaju za internet priključak. Ali, ubrzo su shvatili da to i nije tako dobro.
Novi model plaćanja – po streamu
Pored toga, prednost je bile globalni pristup, mogućnost istraživanja i otkrivanja novih autora i žanrova, mogućnost da se izaberu samo najveći hitovi, uz ignoriranje „manje bitnih“ pjesama, a također i potpora velikih izdavačkih kuća nije bila esencijalna.
Iako je streaming učinio muziku dostupnijom fanovima, također je uveo značajne promijene u način na koji umjetnici zarađuju novac od svojih pjesama. Tradicionalno, glazbenici su se oslanjali na prodaju albuma, ulaznice za koncerte i robu kao svoj primarni izvor prihoda. Streaming platforme su, međutim, promijenile ovaj model prebacivanjem prihoda na plaćanja po stream-u.
Ovo je donijelo neke veoma negativne posljedice po umjetnike: prosječna isplata po stream-u na platformama kao što je Spotify često je manja od jednog centa. I to značajno manje. Spotify, Apple Music i Deezer plaćaju od 0,003 do 0,005 dolara po jednom stream-u, a to je 0,3 do 0,5 centi.
Glazbenicima je za zaradu od jednog dolara potrebno da imaju 200 do 300 streamove, odnosno da bi zaradili 10.000 dolara potrebno je od dva do tri milijuna streamova, što je, glazbeno gledano, ogroman uspjeh – to je stvaranje ozbiljnog hita za koji su se 80-ih i 90-ih godina zarađivale ozbiljne pare.
Anketa Ivors Academy i Sindikata glazbenika iz 2020. pokazala je da je 82 posto pretplatnika zaradilo manje od 200 funti od streaming-a tijekom cijele 2019. Parlamentarna istraga o streaming-u dovela je do šokantnijih otkrića: nominirana za nagradu Merkury, Nadine Shah, rekla je da njen prihod od straming-a ne pokrivaju stanarinu, dok je Fiona Bevan rekla da je zaradila samo 100 funti od zajedničkog pisanja hit pjesme sa albuma Disco, od Kylie Minogue, koja je završila na prvom mjestu.
Festivali i koncerti su izvor zarade
Druga stvar je postojanje algoritama koji korisnicima stalno nude izbor nalik onome što su već slušali – i na taj način se stvara žanrovski „mjehur” iz koga se ne izlazi, što smanjuje mogućnost proboja: korisnici izloženi samo uskom opsegu muzike na osnovu njihovih preferencija. Algoritmi su veoma „falični” na svim streaming platformama. Ono što je negativna strana jedne pozitivne strane, je to da je konkurencija povećana, zbog demokratizacije i sve dostupnosti glazbe. Ali, zbog toga slušatelji imaju sve kraću pažnju.
Neovisnost bez kontrole izdavačkih kuća postala je veoma dobra za streaming, uz neometan pristup publici. Ali, zbog male vidljivosti i ovo postaje „plivanje u mutnom”. I onda se glazbenici okreću stvarima koje su naplative: nosači zvuka nisu, streaming nije, ali koncerti jesu. Festivali se množe kao gljive poslije kiše, što opet omogućava da se ostvare turističke posjete.
Prema Gallowglassu, 26 posto odraslih Britanaca je prošle godine posjetilo bar jedan glazbeni festival. Samo u Nizozemskoj ima 1.236 glazbenih festivala godišnje, a njihov broj je u 2024. u odnosu na 2023. porastao za 2,3 posto, prema podacima Statiste. Prema Cognitive Market Research, globalno tržište glazbenih festivala je procijenjeno na 2,1582 milijardi dolara u 2024. i očekuje se da će rasti sa CAGR od 24 posto od 2024. do 2031. godine. U cijeloj toj „hrpi novca”, nađe se i za glazbenike.
Druga stvar na kojoj glazbenici danas zarađuju jeste „merch”, odnosno „suvenirska roba”. Nju je moguće lako i direktno naplatiti na koncertima. Tako se ipak ostvaruje neki novac koji ostavlja u životu ogroman broj manjih izvođača.
Nove streaming platforme
A bili se to moglo promijeniti fer pristupom, odnosno isplatama autorima za streamove? Pojavljuju se nove platforme, kao što je Sonstream. Prema pojašnjenju glazbenice Miri, koja je jedna od milijuna malih i neizvjesnih glazbenika u svijetu koji čine više od četiri petine autora glazbe, ona je zaradila 44,30 funti za tjedan dana od 1.772 stremanja svoje glazbe, što je ocjenjeno kao zadovoljavajuće (klasična zarada bi bila oko pet funti).
Sonstream naplaćuje slušaocima oko 3,5 centa po reprodukciji pjesme, a 2,7 centi ide direktno nositelja prava. Resonate sa sjedištem u Berlinu ima pionirski pristup strimovima po modelu „stream-to-own”. Naplaćuje slušateljima prvih devet puštanja jedne pjesme, a cijena iznosi prosječnu cijenu preuzimanja. Nakon toga korisnici posjeduju pjesmu i imaju neograničeno reprodukcije, prenosi The Guardian. Audius iz San Fransiska naplaćuje deset posto za usluge strimova, dok 90 posto daje autorima. Veličina “kataloga” je ograničavajući faktor.
Ali, postoje i platforme poput Deezera koje daju više glazbenicima primjenjujući pretplatu samo na ono što korisnik zaista sluša: takozvani „user-centric model”. Ono što su slušatelji uplatili kao pretplatu ide točno onim glazbenicima koji su slušani, a ne svima. Ovo daje značajne benefite glazbenicima, a i slušatelji su „za“, više od dvije trećine njih.
Pravednija raspodjela “kolača”
Sa druge strane, postoji i opcija povećanja pretplate, a tu su slušatelji jasno podijeljeni na pola već godinama. I ovdje imamo jednu mrtvu petlju, gdje bi slušatelji više raznovrsne glazbe i novih izvođača, ali ne bi da oni sami to plate.
Tko bi to onda mogao platiti? Pa, streaming platforme. Spotify je prijavio više od milijardu eura dobiti za 2024. godinu (1,138 milijardi dolara). Ovo znači da bi komotno mogao povećati isplate glazbenicima, da profitira, zaštiti broj slušatelja i njihov džep, ali i motivira ostanak manjih glazbenika “u igri”. Ili da se malo povećaju pretplate, primjeni više „user-centric model“ i da se platforme odreknu dijela prihoda? Da bi kasnije zaradile više, bujanjem novih autora i pjesama?
Stakeholder-a je puno, slušatelji su nezadovoljni, kao i glazbenici, scena opada, a platforme ne žele da se odreknu novca, piše Biznis.rs. Možda će se sve to uskoro promijeniti, pod pritiskom tržišta. A to bi donijelo novi procvat kreativnosti koji nam već duže nedostaje.
