Odgovor na ovo pitanje je – vrlo uspješno, ali ne u kratkom vremenu. Naime, godinama prije rata u Ukrajini, Litva je započela transformaciju svog energetskog sustava.
Litva je ovog travnja među prvim zemljama u Europi potpuno prestala uvoziti ruski plin. “Ako smo mi to mogli, onda može i ostatak Europe”, rekao je njezin predsjednik na društvenim mrežama. No, kako je dodao, ovaj uspjeh došao je nakon višegodišnjih priprema.
Točnije, 2014. godine sav plin koji se koristio u Litvi dolazio je iz Rusije. No, to nije bila velika količina ovog energenta, s obzirom na to da mala baltička država ima samo 2,8 milijuna stanovnika. Litva dakle troši oko 2,86 milijardi kubika plina godišnje, što vjerojatno nije velika stvar za ruske proizvođače.
Vječna prijetnja
Desetljeće prije toga ova je država ušla u EU i NATO. Kako smo mogli vidjeti, Rusija nije najsretnija kada se njezini susjedi usude na ovaj korak, a potencijalnu prijetnju Litvi dodatno je predstavljala i činjenica da se nalazi u sendviču između Ruske Federacije i Kalinjingradske regije, koja je zapravo ruska eksklava .
Zbog svega navedenog, mala baltička država odlučila je, ako ništa drugo, barem pokušati biti što ovisna o svom velikom susjedu. Tako je zajedno s Estonijom i Latvijom počela zadovoljavati svoje energetske potrebe iz Europe. Za te je potrebe uložila veliki novac u izgradnju tvornice ukapljenog plina. Novac je dobila od Europske investicijske banke, a dobavljače za ovaj energent pronašla je u Skandinaviji.
Do 2019. udio ruskog plina na njegovom tržištu pao je na 45 posto, a norveškog plina porastao je na 54 posto. Zato je nakon izbijanja rata u Ukrajini uspjela zaustaviti uvoz plina iz susjedne zemlje.
Izvor:bif.rs
