Kako prestati posao shvaćati tako osobno?

Naši poslovi često pružaju više od plaće: često nude osjećaj svrhe, rasta i zajednice. No s vremenom naše profesionalne uloge mogu postati previše isprepletene s našim osjećajem sebe. Kada ste potaknuti na izvođenje, a također razmišljate i osjećate sve dublje, lako je da interakcije, odluke ili povratne informacije imaju izravan – i često nerazmjeran – utjecaj na vaše emocije, vlastitu vrijednost i identitet. Uzmimo primjer Brende, koja ima jedno ključno pitanje kojim se želi pozabaviti: Zašto sve na poslu shvaćam tako osobno? Posljednjih pet godina Brenda je bila šefica osoblja dekana ugledne poslovne škole. Iako je stalno premašivala očekivanja, to je imalo svoju cijenu. Svaka situacija, interakcija ili ishod činili su se emocionalno teškim, kao da je to izravan odraz njezinih sposobnosti (ili nedostatka istih). Kad bi došlo do sukoba među profesorima ili osobljem, Brenda je često preuzimala na sebe da posreduje. Njezin osjećaj pretjerane odgovornosti pomogao je u rješavanju problema, ali često na štetu vlastite dobrobiti. I ne samo to, već su konstruktivne kritike, pa čak i manji neuspjesi, kod nje izazvali plimni val emocija. Nedavno su ona i dekan trebali razgovarati o smanjenju proračuna koje bi utjecalo na sve odjele unutar poslovne škole. Brenda je neumorno radila na pronalaženju kreativnih rješenja za smanjenje utjecaja i zagovaranje svojih kolega. Kad je došlo vrijeme za teški razgovor, Brenda je primijetila dekanov nezainteresirani pogled i osjetila ubod tjeskobe. Uložila je svoje srce u ovaj cilj, a dekanova se očita ravnodušnost osjećala kao osobno odbijanje. Ako vam Brendina situacija zvuči poznato, u dobrom ste društvu. Uostalom, otprilike jednu trećinu života provedemo na poslu, pa ne čudi zašto je to ključni aspekt našeg identiteta. Iako je uobičajeno izjednačavanje vaše vrijednosti kao osobe s vašim učinkom na poslu, također je moguće osloboditi se obrasca. Evo kako posao shvaćati manje osobno i stvari staviti u perspektivu.

Zajahati val bez reakcije.

Kad nešto shvatite osobno, vaš mozak misli da ste napadnuti. On situaciju doživljava kao prijetnju vašoj kompetenciji, društvenom položaju ili čak vašem osjećaju pripadnosti grupi. Ovo aktivira amigdalu i vaš odgovor na strah vrtoglavo raste. Možete se osjećati povrijeđeno, obrambeno, tjeskobno ili čak ljutito. Iako su ove emocije prirodne i valjane, ključ je “zajahati val” – iskusiti ih bez dopuštanja da vas definiraju ili diktiraju vaše postupke. Vježbajte deidentificiranje svojih osjećaja izjavama poput “Promatram ovaj osjećaj, ali ja nisam taj osjećaj” ili “Mogu primijetiti ovu misao, a da ne dopustim da me obuzme.” Prepoznavanjem svoje reakcije i odvajanjem od nje, uključujete svoj prefrontalni korteks – dio mozga odgovoran za izvršne funkcije kao što su donošenje odluka, rješavanje problema i emocionalna regulacija. Stvarate prostor između podražaja (događaja koji ga pokreće) i vašeg odgovora, što vam omogućuje da djelujete konstruktivno.

Prekinuti internalizaciju.

Prije nego krenete niz negativnu spiralu, zastanite i zapitajte se: “Što ovo [reakcija osobe, ova situacija itd.] znači za mene?” Kroz ovaj obrazac prekida, možete se potaknuti da ispitate svoje pretpostavke i sagledate situaciju objektivnije. Također se možete izazvati da razmotrite barem dva do tri alternativna objašnjenja za nečije ponašanje ili riječi. Na primjer, ako se kolega na sastanku čini omalovažavajućim, umjesto da pretpostavite da ne cijeni vaš doprinos, razmislite o drugim mogućnostima. Možda su imali teško jutro ili možda nisu u potpunosti shvatili temu o kojoj se radi. Ova šira perspektiva može vas spriječiti u donošenju zaključaka o vlastitim sposobnostima, piše HBR. Umjesto da se gurate u svojim emocijama, razmislite o traženju pojašnjenja na način bez sukoba kako biste bolje razumjeli njihove namjere. Na primjer:

• “Osjećao sam se malo zbunjeno zbog vašeg jučerašnjeg komentara. Možda sam krivo razumio, ali činilo se da ste zabrinuti. Možete li pojasniti svoju perspektivu?”
• “Tijekom našeg sastanka, kada ste spomenuli [specifičnu temu], ja sam to protumačio kao [objasnite svoju perspektivu]. Htio sam biti siguran da sam ispravno razumio vašu poentu jer cijenim vaš doprinos.”
• “Primijetio sam da kada se [situacija] dogodi, ispričam sebi priču koja [vaše tumačenje ili pretpostavka]. Htio sam ovo podijeliti s vama jer vjerujem u otvorenu komunikaciju i želio bih bolje razumjeti vašu perspektivu.”

Izgradite imunitet na svoje strahove.

Umjesto izbjegavanja situacija, izgradite imunitet u malim dozama – proces koji se zove desenzibilizacija. Svaki put kad si dopustite rizik i doživite neugodnu emociju, proširujete svoju sposobnost toleriranja nelagode i naučite se odnositi prema njoj drugačije – s više smirenosti. Zapravo, studije pokazuju da izlaganje stresnim situacijama može smanjiti strah i izbjegavanje do 90 posto. Sam odabir tih situacija umjesto da vam se one nameću osnažuje i gradi vaš osjećaj samopouzdanja. Na najdubljoj razini, izgradnja imuniteta na vaše strahove pomaže u preoblikovanju vašeg identiteta. Dok stalno riskirate i rastežete se, prelazite iz toga da sebe smatrate slabim ili krhkim do uvjerenja da imate ono što je potrebno da dorastete prilici. Možda počnete volontirati za prilike s niskim ulozima za vježbanje nove vještine, podignete ruku kako biste ponudili ideju prije nego što je u potpunosti razvijena ili proaktivno tražite povratne informacije.

Pronađite smisao u neuspjehu.

Kada projekt ne ide prema planu, kada je prijedlog odbijen ili kada klijent izrazi nezadovoljstvo, lako je internalizirati ove neuspjehe kao osobne neuspjehe, što neizbježno dovodi do frustracije i sumnje u sebe. Iako ne morate sviđati neuspjeh ili ga smatrati pozitivnim, važno je iz njega pronaći značenje. Ovaj zreliji pristup omogućuje vam da prihvatite neurednu, nepredvidivu prirodu posla, a da ne dopustite da on definira vaš osjećaj sebe. Umjesto da pitate: “Zašto mi se ovo događa?” usredotočite se na konstruktivnija pitanja poput:

• Što može biti učinjeno? To vas prebacuje na način razmišljanja usmjeren na rješavanje problema utemeljen na slobodi odlučivanja i djelovanju.
• Što trebam naučiti iz ovoga? To vas potiče da iz svojih iskustava izvučete mudrost.
• Kako je ova situacija za mene, a ne protiv mene? Ovo vas poziva da vidite kako situacija može poboljšati vašu prilagodljivost i otpornost.

Pronađite humor ili sažaljenje kada drugi glume.

Lako je personalizirati loše ponašanje druge osobe kao vlastitu krivnju. Iako se možda trenutno ne čini tako, većinu vremena reakcija osobe odnosi se na njihovu emocionalnu nezrelost, a ne nužno na nešto što ste rekli ili učinili. Neki ljudi smatraju da je korisno zamisliti drugu osobu kao uplašeno dijete ili čuti njezine zlobne komentare glupim glasom, što pomaže u raspršivanju njihove moći. Ovi mentalni trikovi pomažu promijeniti vašu perspektivu s osobnog shvaćanja na situaciju sa suosjećanjem.

***

Zapamtite, osobno shvaćanje stvari na poslu nije znak slabosti, već odraz vaše strasti, predanosti i dubokog osjećaja odgovornosti. Pristupajući situacijama s više objektivnosti, možete upravljati svojim profesionalnim putovanjem s većom jasnoćom, ravnotežom i učinkovitosti.