Latinska Amerika suočava se s ozbiljnim energetskim izazovima, uključujući česte nestanke struje i racionalizaciju energije u nekim zemljama. Ekvador i Kuba povremeno su danima bez struje, a Brazil prolazi kroz povremene nestašice. Klimatske promjene snažno su pogodile ovu regiju, iako je poznata po pionirskom radu na obnovljivim izvorima energije. Dugotrajne suše uzrokovale su opadanje razina rijeka i akumulacijskih jezera, ugrožavajući rad hidroelektrana koje su ključne za lokalnu opskrbu energijom. Normalne okolnosti opskrbe su poremećene, a pritisak na energetsku infrastrukturu raste.
Nastala situacija dovela je do sukoba oko raspodjele energije. Kolumbija je nedavno odlučila prekinuti distribuciju struje u Ekvador kako bi zaštitila svoje tržište. Iako uzroci energetske krize variraju među državama, posljedice su svugdje iste: racioniranje i nestašice energije. Kao rezultat toga, zemlje Latinske Amerike počinju raspravljati o dugoročnim rješenjima za stabilnu opskrbu energijom.
U El Salvadoru su tako reaktivirali planove za nuklearnu energiju. Šef Komisije za hidroenergiju (CEL), Daniel Alvarez, najavio je planove za istraživački nuklearni reaktor u roku od sedam godina, nakon čega bi uslijedio i komercijalni. I druge zemlje prate ovaj razvoj, razmatrajući novu generaciju manjih nuklearnih reaktora kao zelenu energiju koja nema emisija štetnih plinova, saznaje Seebiz.
Debata o litiju i njegovom utjecaju na okoliš
Važan dio energetske debate odnosi se na eksploataciju litija, ključnog za proizvodnju baterija električnih automobila. Ti automobili ne zagađuju okoliš i mogli bi zamijeniti vozila s motorima na fosilna goriva. Međutim, eksploatacija litija izaziva sve veći otpor u regiji, posebno zbog velikih količina vode potrebnih za njegovu proizvodnju. U Peruu je, primjerice, kritiziran projekt kanadske kompanije koja planira vađenje litija u Andama. Lokalni ekološki aktivisti zabrinuti su da bi projekt mogao ugroziti opskrbu vodom za lokalno stanovništvo i narušiti prirodni ekosustav.
Istovremeno, početna euforija oko zelenog vodika jenjava, a u Čileu se sve više izražava skepsa. Čileanski portal Emol istaknuo je zabrinutost zbog visokih investicijskih troškova povezivanih sa zelenim vodikom. Direktor Centra za istraživanje održivosti, Alex Godoy, zagovara realniji pristup s manjim, pažljivo planiranim koracima. Kratkoročni ciljevi i bolje planiranje smatra ključnima kako bi projekti postali isplativi i ekološki održivi.
U Brazilu su, s druge strane, entuzijastični oko potencijala zelenog vodika. Na sjeveroistoku zemlje, koji je strukturno slabo razvijen, postoji veliki potencijal za proizvodnju povoljne struje i vodika iz obnovljivih izvora. Pokrajine poput Ceará i Pernambuco već su sklopile ugovore s inozemnim investitorima. Prema konzultantu Ansgaru Pinkowskom, nedavni zakoni o održivom vodiku smanjuju rizike za investitore i čine ulaganja privlačnijima.
U idućim godinama Brazil očekuje snažan gospodarski rast zbog ulaganja u ovu energetsku tranziciju, od čega bi mogli profitirati svi slojevi društva.
