Mladi kvalificirani Talijani sve češće odlaze u inozemstvo. Talijansko gospodarstvo bi to moglo skupo koštati. Marlen di Nocio živi sama u stilski namještenom stanu u rimskom naselju Testacio. Već je time postigla više od mnogih drugih u svojoj generaciji.
Mladi u Italiji su među onima u Europi koji najduže žive kod roditelja. Njeni su je roditelji doslovno izbacili kad je imala 19 godina, kaže Di Nocio. Tjerali je da studira u inozemstvu: inženjerske studije u Karlsruheu. To bi joj trebalo pružiti bolje mogućnosti na tržištu rada. Završila je studije u Njemačkoj i lako je mogla raditi za Bosch ili Daimler. Prevladala je čežnja za domom i Marlen se poželjela vratiti prijateljima i obitelji. Iako je znala da ju kod kuće ne čekaju tako povoljni uvjeti na tržištu rada.
Sada ova 34-godišnjakinja sjedi za stolom u dnevnoj sobi u malom stanu za svojim laptopom. Radi za nevladinu organizaciju sa sjedištem u Rimu. Tako jedanaest mjeseci godišnje. A onda mora prestati raditi kako ne bi imala zakonsko pravo na radni odnos na neodređeno vrijeme.
A to se događa mnogim dobro obučenim stručnjacima njenih godina. 40 posto zaposlenih do 34 godine ima ugovore na određeno vrijeme ili sezonski. Kod ostalog radno sposobnog dijela stanovništva je taj postotak s 13 posto osjetno niži.
“Mnogi moji prijatelji rade pod nesigurnim uvjetima. I puno je rada na crno. Porezi i opterećenja su toliko veliki da na kraju mjeseca samo od jednog redovnog zaposlenja kući ne doneseš dovoljno novca. I onda odjednom počneš malo varati – samo da preživiš”, kaže Marlen.
U Italiji je prosječna bruto godišnja plaća oko 27.000 eura. Ovo je dvanaest posto manje od prosjeka EU. 23 posto manje od njemačkog prosjeka. Zaposleni mlađi od 34 godine zarađuju u prosjeku oko 16.000 eura. Stalni, dobro plaćeni ugovor, rijetkost je za mlade u Italiji, prenose Nezavisne.
