Stanovnišštvo u razvijenim zemljama je dosegnulo gornju granicu očekivanog ljudskog života. Ovo su utvrdili američki znanstvenici u studiu Nature Aging.
“Postoje granice u tome koliko daleko možemo pomaknuti okvir ljudskog vijeka. Ako živite dovoljno dugo, suočite se s biološkim procesom starenja”, rekao je za Nature News, koautor studije dr. Jay Olshansky, epidemiolog sa Sveučilišta Illinois Chicago.
Prema definiciji Eurostata, očekivani životni vijek pri rođenju definira se kao srednji broj godina koje osoba treba živjeti “ako je do kraja života podvrgnuta trenutač nim uvjetima smrtnosti”.
Jedan je od najvažnijih svjetskih zdravstvenih parametara, ali je nesavršen. To je trenutna procjena koja ne može objasniti smrtonosne dodemije ili druge nepredvidene koji bi mogli ubiti milijune ljudi.
I u SAD-u je negativan trend
Hominidi poput Lucy, koja je prije 3,2 milijuna godina živjela na području današnje Etiopije, živjeli su samo 16 godina. U doba Rimskog Carstva ljudi su živjeli 22 godine. Još polovinom 19. stoljeća očekivani životni vijek na Zapadu bio je oko 45 godina. No, onda je počeo rast.
Životni vijek na Zapadu u zadnjih se 160 godina produljio za 40 godina. Sve donedavno je rastao tempom od tri mjeseca na godinu, odnosno šest sati svaki dan. Najveća zasluga za taj fenomenalni rast ljudske dugovječnosti pripada higijenskim navikama. Poput pranja ruku, te razvoju medicine, posebice antibiotika kao sredstva u borbi sa zaraznim bolestima.
Mnogi znanstvenici smatrali su da a će se taj trend nastaviti. Očekivali su da će se ljudski životni vijek i dalje povećavati. No, era “radikalnog produljenja života” je završila. Ovo tvrdi Olshansky koji je još 1990. u časopisu Science lansirao ideju da rast ljudske dugovječnosti ima granicu. “Čekali smo 30 godina da to testiramo. Sada imamo konačne dokaze da je hipoteza o ograničenom životnom vijeku točna”, rekao je Olshansky.
Ti se dokazi temelje na analizi promjena u stopama smrtnosti i očekivanom životnom vijeku od 1990. do 2019. godine u osam najdugovječnijih zemalja svijeta, Japanu, Južnoj Koreji, Australi ji, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Svedskoj i Spanjolskoj, te SAD-u i Hong Kongu.
Znanstvenici su otkrili da je rast očekivanog životnog vijeka usporen u gotovo svim tim zemlja- ma izuzev SAD-a, gdje je došlo do pada. Spoznali su da je stopa rasta očekivanog životnog vijeka od 2010. do 2019. pala ispod one između 1990. i 2000. Ljudi su i dalje živjeli dulje, ali ne onoliko koliko se očekivalo. Zapravo, u svim populacijama, osim u Hong Kongu i Južnoj Koreji, decenijsko povećanje očekivanog životnog vijeka usporilo se ispod dvije godine. Zaključno, studija je pokazala da djeca rođena nakon 2010. imaju relativno male šanse da dožive 100 godina (5,1% vjerojatnosti za žene i 1,8% za muškarce). Najvjerojat- nija skupina koja će doživjeti puno stoljeće su žene u Hong Kongu, s 12,8% vjerojatnosti.
Dokazi za ograničenje
Do sličnih rezultata o limitu rasta dugovječnosti još ranije su došli i neki drugi istraživači. Primjerice, dr. Jan Vijg, stručnjak za starenje s Medicinskog koledža Alberta Einsteina u New Yorku, 2016. je u Natureu objavio studiju “Dokazi za ograničenje ljudskog vijeka” u kojoj je, na osnovi statističke analize u 39 zemalja, zaključio da ljudi nikad neće živjeti dulje od 115 godina.
“Nakon što smo objavili taj rad, zatrpala nas je lavina poruka, i znanstvenih i neznanstvenih, da smo šarlatani, da su naši podaci pogrešni i da nema dokaza za ograničenje životnog vijeka. Nepotrebno je reći da nedostaci u našim podacima nikada nisu pro- nađeni”, rekao je Vijg za Scientific American.
Smatra da rezultati tima dr. Olshanskog imaju ” savršen smisao”. “Zapravo nema dokaza da će očekivani životni vijek od 100 godina postati stvarnost u skorije vrijeme”, naglasio je Vijg, piše Jutarnji List.
