Teško je uspoređivati različite generacije i različita vremena. Odrastanje tijekom osamdesetih je bilo potpuno drukčije u poređenju s današnjim modernim vremenima. Prioritet današnjih generacija su internet i pametni telefoni. Na prvom mjestu je samopromocija na društvenim mrežama, što prema nekim istraživanjima utječe i na nedostatak empatije.
Oni koji na tortama gase više od 40 svjećica tvrde kako je prije bilo puno bolje. Djeca su bila disciplinirana. materijalno su posjedovala puno manje stvari. S druge strane, više su se zabavljala i više vremena provodila na otvorenom i nisu bili razmaženi kao današnje online generacije, navodi Zimo.
Te online generacije sada već završavaju fakultete i dobivaju prve poslove. Prema nedavnom istraživanju koje provedenom na stranici Intelligent.com, čini se kako poslodavci nisu previše oduševljeni s tzv. generacijom Z. Podsjećamo, radi se o osobama rođenim krajem devedesetih do 2012. godine. Gotovo 40 posto visokorangiranih osoba u različitim kompanijama koje su sudjelovale u istraživanju smatraju kako današnjim mladima koji su završili fakultete nedostaje komunikacijskih vještina. Također, imaju malu radnu etiku i uopće nisu pripremljeni za poslovne izazove koji se stavljaju pred njih, navodi Tech Spot.
Zanimljivo, iako je riječ o osobama koje su odrasle s tehnologijom, spočitava im se i nedostatak tehnoloških vještina. Svim ovih problemima koje poslodavci imaju s mladima, treba dodati i još jedan – neskromnost. Naime, polovica kandidata koji su se prijavljivali za posao tražili su početnu plaću od 100 tisuća dolara. Prosječna je plaća za većinu tih pozicija iznosila oko 70 tisuća dolara ili manje.
Generacija Z – na razvoj utjecala i pandemija
Iako je jasno kako nakon diplome većina nema nikakvu praksu ili je ta praksa nedovoljna u odnosu na ono što ih čeka na poslu, većina poslodavaca, čak njih 88 posto slaže se kako je situacija danas ipak drukčija nego prije. Osobe koje su npr. diplomirale prije 3 godine bile su bolje pripremljene za ono što ih je čekalo na radnom mjestu u odnosu na današnje diplomante.
Razlozi za to su raznoliki. Poslodavci, među inim, krive današnju kulturu, ali i roditelje, učitelje. Svakako, doprinijela je i pandemija i sve popratne posljedice razdoblja u kojem smo živjeli dok se svijetom širio koronavirus. Umjesto da su se družili s vršnjacima uživo, izlazili u kafiće i klubove te putovali, oni su često vrijeme provodili u kućama sa svojim obiteljima, dok su s kolegama i profesorima komunicirali online. Sve je to, očito, ostavilo traga na njima.
Neka ranije istraživanja među poslodavcima pokazala su kako im je rad s generacijom Z puno teži u odnosu na ostale generacije. Pri čemu su također naglasili nedostatak tehnoloških vještina, ali i motivacije i truda izdvojili kao glavne probleme.
