Roboti za dostavu su na brzom putu da postanu realnost.
Kompanije uključujući Uber, Dominos i Grubhub trenutačno testiraju tehnologiju, dok startup za umjetnu inteligenciju Starship ima robote za dostavu koji kruže po sveučilišnim kampusima diljem SAD-a. Potencijalna korist za vlasnike tvrtki s fizičkim trgovinama ili restoranima koji bi mogli vršiti lokalne dostave robe bez angažiranja dostavljača je golem. Zamislite da ste vlasnik željezarije i netko vas je nazvao da pita imate li određeni proizvod. Možete jednostavno staviti predmet u robota za dostavu i poslati ga na put.
Autonomna dostava putem samovozećih automobila, s druge strane, vjerojatno je udaljenija. Razvoj tehnologije bio je spor proces, budući da su strojevi i dalje mučili programere sudarima, iznenadnim zaustavljanjima i drugim nepredviđenim događajima na cesti. Ovi problemi, koji se u industriji nazivaju “rubnim slučajevima”, glavna su prepreka širem prihvaćanju samovozećih automobila, prema Aliju Kashaniju, osnivaču tvrtke za robotičku dostavu Serve, piše Inc.
“Zamislite da ste samovozeći automobil, a vaše kamere i senzori registriraju da je nešto ispred vas. Možda nećete moći reći je li to sjena ili pravi objekt“, kaže Kashani. “Imate nekoliko trenutaka da odaberete između dvije opcije: nastaviti ili stati. Obje opcije predstavljaju veliki sigurnosni rizik.” Serve izrađuje robote u obliku kolica za kupnju koji dostavljaju hranu u urbanim sredinama putujući pločnikom, a ne cestom. Uber Eats trenutno također testira robote.
Tehnologija stalno napreduje
Dok A.I. (umjetna inteligencija) nije dovoljno napredovala da ne predstavlja rizik za vozače, tehnologija stalno napreduje. U srpnju 2022. grupa istraživača u Googleovom programu Deepmind objavila je studiju u kojoj se navodi da su razvili A.I. s osnovnim razumijevanjem fizike, poimanju gravitacije, postojanosti objekta i jeddnostavne inercije smjera. Ova vrsta istraživanja, prema Kashaniju, vjerojatno će riješiti problem samovozećih automobila, ali mogla bi potrajati desetljećima.
Umjesto da čekaju da se tehnologija poboljša, Kashani predlaže da poduzetnici i vlasnici tvrtki potraže rješenja u kojima A.I. ima definiranu primjenu i neposrednu korist – gdje je težina zadatka jednaka ili manja od mogućnosti algoritma.
“Jednostavno nismo spremni za cestu, ali problem se lako riješi kada postavimo robote na nogostup”, kaže Kashani. Glavni čimbenici koji robote za pločnike čine znatno manje rizičnim od automobila je taj što su manji, lakši i sporiji, tako da imaju vrlo mali rizik od ozljeda čak i ako se napravi pogreška. Roboti za pločnik također imaju mogućnost zaustaviti se na trenutak ako im treba dodatno vrijeme za obradu, što luksuzni automobili nemaju.
Roboti za dostavu također bi mogli biti blagodat za poduzetnike koji žele smanjiti svoje emisije. Kashani kaže da otprilike 1,5 posto svih emisija CO2 dolazi od automobila koji idu u kupnju u radijusu od tri milje od svojih domova. Roboti za pločnik su mnogo manje energetski intenzivni, a Serveovi roboti koriste 85 posto manje energije od automobila od dvije tone.
Međutim, postoje neki dijelovi iskustva dostave koje roboti na pločniku jednostavno ne mogu ponoviti, poput ulaska u stambenu zgradu i penjanja stepenicama, ali Kashani vjeruje da će ljudi htjeti otići po dostavu posebno ako ne moraju dati napojnicu vozaču. Iako može proći neko vrijeme prije nego što ćete biti u mogućnosti poslati automobil da isporuči burger, manja autonomna vozila, čini se, imaju veću šansu za uspjeh i mogla bi donijeti poduzetnicima prijeko potrebne inovacije.
