Sve je počelo u jednoj korejskoj zalogajnici u kojoj su Jerry Seinfeld i Larry David našli 1988 godine. Seinfieldu je bila potrebna Davidova pomoć u nečemu što mu je mogla biti najveća prilika u karijeri, piše Jutarnji list.
Došli su u „Lee’s Market“ na uglu First Avenue i Seventhy-Eight Streeta, i naravno odmah počeli ismijavati proizvode koje su vidjeli u prolazima osvijetljenim flourescentnim svjetlom. Korejski žele, npr: zašto je točno morao doći u obliku želea? Je li možda bilo pjene ili spreja? „Ovo je bila vrsta rasprave koju ne vidiš na TV-u“ – rekao je David.
Seinfeld je Davidu tijekom večeri otkrio da je NBC bio zainteresiran da snimi show s njim. Neki izvršni direktor ga je pozvao na sastanak, ali Seinfield nije imao ideje za televiziju. On je samo želio biti svoj i izvoditi svoje skečeve. Smatrao je da bi David mogao biti dobar partner za brainstorming.
Tako je sve počelo, a ostalo je povijest… Iako je prošlo 25 godina od emitiranja posljednje epizode „Seinfelda“, šarm, opažanja i „problemi“ glavnih likova – Jerryja, Georgea, Elaine i Kramera – i dalje brojnima izazivaju smijeh na licu.
Ova inteligentna i pomaknuta serija, koji neki smatraju najboljim sitcomom svih vremena, definirala je žanr i skupila vojsku obožavatelja diljem svijeta.
Serija o ničemu koja je promijenila sve
„Seinfeld“ se proslavio kao „serija o ničemu koja je promijenila sve“, a upravo je pod tim okriljem objavljena knjiga „Seinfeldia“ autorice Jennifer Keishin Armstrong, koja je ovih dana u izdanju Rockmarka dobila i svoj hrvatski prijevod.
Armostrong je napravila dobar posao. Zaronila je u temu kao da je morski biolog. Za svoje istraživanje razgovarala je s piscima emisije, direktorima s NBC-ja i svim bitnim kreatorima.
Serija je svo vrijeme prikazivanja bila iznimno uspješna, no stvarnost je daleko od toga da su im konstantno tekli med i mlijeko. U trećoj su sezoni, npr. NBC-ju napravili minus od 10 milijuna dolara. Jedan ju je kritičar nazvao „materijalističkom, narcisoidnom, banalnom…“
A krize nisu bile samo financijske, nego i identiteske. Jednu je imala Julia Louis – Dreyfus, koja je glumila Elaine. Smatrala je da ne dobiva dovoljno kvalitetnog vremena na ekranu. Jednom je uplakana ušla u ured u kojem su sjedili pisci, zabrinuta da njezin lik nisu iskoristili koliko su mogli.
Lik Georga bio je lagan za pisanje, jer je model po kojem je nastao stalno hodao po setu. Jerryjev lik je također često dolazio prirodno, jer je među prvim likovima sitcoma koji je priznao sličnost s glumcem koji ga je utjelovio dijeleći s njime isto ime i prezime, piše u „Seinfeldiji“.
Malo je poznato da su se za ulogu Georgea Constanze, koju je proslavio Jason Alexander, prijavili i Danny De Vito, te Steve Buscemi.
Iako je Jerry Seinfeld primarno želio ostati stand-up komičar, sastanak koji mu je bio dogovorio njegov manadžer, odveo ga je u sitcom. Sa snimanjem pilota počeli su u prvim mjesecima 1989. godine.
Jerry Seinfeld i Larry David
Seinfeld i David dijelili su isti senzibilitet dijelom i zbog sličnog porijekla: obojica su odrasli na području New Yorka i odgojeni su kao Židovi. Obojica su za svoje nastupe koristili opservacijski humor. Imali su i svoje razlike koje su se lijepo uravnotežavale: Seinfeld je imao 34 godine i bio je u usponu zahvaljujući svom genijalnom, nenapadnom pristupu komediji i intenzivnoj želji za uspjehom. David je bio mnogo zajedljiviji i osjetljiviji na najmanje upade publike (ako nisu slušali ili se smijali u pravim trenutcima ili se nisu smijali dovoljno). Bio je stariji, imao je 41 godinu, i malo se mučio u stand-up krugu, piše u „Seinfeldiji“ o samim počecima serije kojoj su temelj bila tri lika: Seinfeld, George (lik koji je imao uporište u Larryju Davidu), te susjed.
David je Seinfeldu ispričao o svom ekscentričnom susjedu Kennyju Krameru – nezaposlenom spletkaru s kojim je David dijelio automobil, televizor i jedan par crnih hlača u slučaju da se netko od njih trebao pojaviti na posebnom događaju. On bi bio temelj za treći lik. Postavili su scenu u izmišljenom kafiću poput onoga u kojem su došli na ideju, i nazvali ga “Pete’s Luncheonette“, piše autorica Armstrong.
Nezaboravne epizode
Jedna od kultnih epizoda serije je ona u kojoj George Constanza djevojci kaže da je morski biolog. „Spasi kita, George. Za mene.“ Razgovoraju o kitu koji se nasukao na plažu, a može ga spasiti samo morski biolog. „Na nesreću, George je ovoj ženi rekao da je morski biolog. Ali nije. Još je jednom lagao radi osobne koristi. I još jednom ne može biti iskren, čak i kada se nađe u kompromitirajućim okolnostima. Kreće ravno u ocean. Publika zahihoće, očekuju nešto više. No, scenarij ovdje završava. Ali, u Seinfeldu bi se scenarij trebao završiti velikim smijehom“, stoji u knjizi. Epizoda, jasno je, nije imala kraj. Iako je bila na dobrom putu, još uvijek nije bila smiješna.
Iako već na setu, Larry David je uletio s monologom koji je Jason Alexander, koji je glumio Georga, naučio u rekordnom roku. „Ne znam je li to bila božanska intervencija, ili prijateljstvo svih živih bića, ali, kažem ti Jerry, u tom trenutku sam se zaista osjećao kao morski biolog“, počeo je George te izazvao solidan smijeh publike. Nastavio je s prilično pretjerivačkim monologom, koji je poslije došao na glas kao scena koja je izazvala najdulji aplauz publike. Poenta je sljedeća: scene, često i one najsmješnije, nerijetko su nastajale na licu mjesta, a glumci su godinama tako prigrlili svoje uloge da su ih sami počeli pisati.
Na snimanju svake epizode je obično bi bilo 200 ljudi. U prvim danima serije, studio ih je plaćao, a poslije su se ulaznice dijelile. „Bez obzira koliko su ulaznice bile tražene, uvijek su bile besplatne“, piše u knjizi, uz dodatak da bi su se epizode snimale i po tri sata, jer bi se scene snimale ponavljale po nekoliko puta.
Seinfeld i danas privlači veliku pozornost
Osim što je „Seinfeld“ imao dobru gledanost (i sada je dostupan na Netflixu), stvar je otišla toliko daleko da se sve u vezi sa serijom dobro prodavalo. Ludilo je do toga da je mala njujorška baseball momčad Cyclones napravila jednu utakmicu sa temom „Seinfelda“, zbog čega su imali rekordnih 7.500 posjetitelja, što su poslije kopirali i brojni sportaši.
Na temu „Seinfelda“ postoje i brojni emotikoni i videoigre, a ljudima koji su pratili seriju, scene često padnu na pamet. U knjizi, autorica Armstrong ukazuje na to da su brojni studenti slavili izmišljeni praznik „Festivus“ koji je u seriju uveo Georgeov otac. Po njoj se „Seinfeld“ prelio u stvarnost, a stvarnost je bila polazište za „Seinfelda“
„Seinfeld je stvorio posebnu dimenziju postojanja, negdje između same serije i stvarnog života, koju sam nazvala Seinfeldija. To je mjesto koju su autori Jerry Seinfeld i Larry David sami izgradili, iako to možda nisu odmah shvatili“, kaže autorica knjige, ukazujući na to da je serija završila 1998, a i dalje privlači publiku i generira novac – ukupno 3,1 milijarde dolara između 1998. (kada je bila posljednja epizoda) i 2014 godine.
Godine 2015, internetska streaming usluga Hulu, pobijedila je u intenzivnom licitiranju za prava na seriju, nudeći 160 milijuna dolara kakao bi je predstavila novoj generaciji gledatelja, dok je nasvježija stvar to da je Netflix iskeširao sumanutih 500 milijuna dolara za prikazivanje serije.
