Koperativni poslovni model je temelj Švicarske ekonomije i u korijenu je politike ove države. Skoro svi Švicarci kupuju namirnice u lokalnim zadružnim trgovinama. Osim toga, većina koristi usluge zadružnih banaka iz njihove okoline.
Najveći proizvođač stočne hrane, najveća kompanija za diljenje automobila (car-sharing), dijelovi javnih medija su organizirani kao zadruge. Samo zadružne kompanije u Novom Zelandu stvaraju više radnih mesta na 100 stanovnika nego u Švicarskoj.
„Migros“ je organiziran kao zadružna kompanija. Ima skoro 100.000 radnika koji prave od pudera za bebe do pekarskih proizvoda. Ali, što je to što zadružne kompanije razlikuje od drugih kompanija?
Način upravljanja
U zadrugama je glas svakog člana jednak. Kao i u politici, primjenjuje se princip „jedan čovek, jedan glas“. Zadrugarstvo podrazumijeva udruživanje onih koji imaju zajedničke ciljeve. Profit koji ostvaruju zadružne kompanije se ravnomjerno raspoređuje među njihovim članovima i investira se.
Pojedine zadružne inicijative, kao što je francuska poljoprivredna zadruga „Longo Mai“ koja je formirana 70-ih godina prošlog stoljeća, prožima se u sva područja života.
Menadžeri i ostali zaposleni švicarskog lanca supermarketa „Coop“ su praktično susjedi. Zadrugarstvo se prožima kroz sve aspekte njihovog života. Takav način života im se isplatio. Stambenim zadrugama se garantira niske stanarine, zbog čega je stanovanje i dalje svrha mnogih zadruga. Cjenovno pristupačno stanovanje u poželjnim dijelovima urbanih područja, posebno u Zurich-u, posljedica je zadrugarstva.
Formula Švicarske ekonomije
List Aargauer Zeitung je zadrugarstvo opisao kao “korijenom” švicarske ekonomije. Osim toga, zadrugarstvo je korijen i političkog života ove zemlje. Prve zadruge bile su prethodnici suvremene Švicarske države.
Švicarskim pašnjacima i šumskim zemljištima se prije 700 godina upravljalo kroz zadružna društva i korporacije. Zadruge su bile začetak političke zajednice, tj. iz zadruga razvila su se sela i općine. Odgovornosti zadruga su se vremenom povećavale. Zadaci su bili razni, od vodoopskrbe, pa do brige o siromašnima, piše B&F. Prema riječima povjesničara Hansa Stadlera, ljudi u zadrugama su živjeli direktnu demokraciju u njenom najčistijem obliku.
Farmeri, zanatlije i radnici su se u prvoj polovini 19. stoljeća udružili u „zajednice za kruh i voće“. Švicarski zadružni pokret se kasnije razvijao na tragu međunarodnog zadružnog pokreta čije je porijetlo iz engleskog grada Rochdalea. Švicarskim zakonom se zadruga kao oblik poduzeća prepoznaje od 1881.
Međunarodni zadružni pokret
Delegati iz 13 država, među kojima i oni iz Švicarske, 1895. u Londonu su formirali Međunarodnu zadružnu alijansu (ICA). Zadrugarstvo u Švicarskoj razvilo se u poljoprivrednom, bankarskom i građevinskom sektoru.
Svjetski zadružni pokret se na samom početku 20. stoljeća razvio u pacifističku i internacionalističku snagu. Prema povjesničarki Riti Rhodens zahvaljujući zadrugarstvu tijekom Prvog svetskog rata držali su se podalje od zemalja koje su bile u ratu. Sjedište Međunarodne zadružne alijanse je od 1982. do 2013. bilo u Ženevi, a sada je u Belgiji. Odlukom Ujedinjenih naroda 1995. svakog 2. srpnja obilježava se Dan zadruga.
Spomenute švicarske zadrugarske kompanije Coop i Migros čine trećinu švicarskog tržišta maloprodaje hrane. Obje kompanije imaju svoju kulturu i političke ciljeve. No, prije svega je riječ o velikim kompanijama. Manji zadružni subjekti su još uvijek vođeni idealizmom. Među takvim kompanijama je trgovina Guter čiji se članovi zalažu za gospodarsku demokratizaciju.
