Teorija žohara odnosi se na situaciju da, kada tvrtka javnosti otkrije loše vijesti, u budućnosti se može otkriti još mnogo više povezanih, negativnih događaja. Loše vijesti mogu doći u obliku manjka zarade, tužbe ili nekog drugog neočekivanog, negativnog događaja. Izraz teorija žohara dolazi od općeg uvjerenja da je vidjeti jednog žohara obično dokaz da ih ima mnogo više.
Razumijevanje teorije žohara
Teorija o žohara neznanstvena je teorija koja se temelji na ideji da bogatstvo tvrtke ovisi o vanjskim i unutarnjim silama. Te da na nju ne može utjecati samo jedna loša vijest. Jednostavno rečeno, kada vidite jednog žohara, može ih biti mnogo više koje ne možete odmah vidjeti. Uostalom, jedan žohar obično znači da ih više leži u mraku. Dakle, kada je poduzeće pod negativnim utjecajem vanjskih sila, malo je vjerojatno da su njegovi konkurenti u industriji imuni na te iste sile. Stoga, kada se nesreće jedne tvrtke otkriju javnosti, vrlo je vjerojatno da će slične nesreće zadesiti i druge slične tvrtke, piše investopedia.
Iznenađenja u izvještajima o dobiti pokazatelji su trendova u industriji. Osobito ako se događaju za više od jedne tvrtke u industriji. Ako jedna izolirana tvrtka u sektoru pokaže iznenađujuću dobit, to se može zanemariti. Međutim, ako više od jedne tvrtke objavi podbačaj u zaradi, to bi mogao biti jak pokazatelj da će druge tvrtke u industriji imati slične rezultate.
Učinci teorije žohara
Loše vijesti su neizbježne – bez obzira radi li se o tvrtki ili industriji. Ali u mnogim slučajevima viši menadžment tvrtke može pokušati umanjiti učinak loših vijesti. Zapravo, neki to pokušavaju preokrenuti ističući pozitivnu stranu čak i ako postoji utjecaj na cijenu dionice tvrtke. Za neke tvrtke to može biti jednokratno, ali to ne mora nužno biti slučaj za druge. Mudri ulagači možda će moći prozrijeti ove strategije odnosa s javnošću i razumjeti da iznenadno otkrivanje loših vijesti može dovesti do nečeg većeg u budućnosti—za tvrtku, pa čak i industriju u cjelini.
Teorija žohara može imati štetne učinke na tržište. Ulagači često preispituju svoje udjele u drugim tvrtkama u istoj industriji kada se suoče s lošim vijestima o jednoj ili više tvrtki u industriji. U nekim slučajevima, vijesti su dovoljno negativne da uvjere ulagače da se riješe dionica čitave industrije. A to može uzrokovati pad cijena u cijelom sektoru. Štoviše, vijest o nepravilnostima u jednoj tvrtki može rezultirati panikom i negodovanjem javnosti. To obično završi pobuđivanjem interesa državnih regulatora koji će istražiti i konkurente u cijeloj toj industriji.
Primjeri teorije žohara
Teorija žohara korištena je za opisivanje nekoliko ključnih događaja u financijskom svijetu. Računovodstvenih skandala koji su otkriveni nakon Enrona, kao i financijske krize koja je proizašla iz kraha hipotekarnih kredita.
U listopadu 2001. pojavila su se izvješća da je energetska tvrtka Enron, koja je bila prihvaćena kao model uspjeha za američke korporacije, godinama bila uključena u obmanjujuće računovodstvene prakse, obmanjujući ulagače i javnost o financijskom stanju tvrtke. Do kolovoza 2002. Enron je bio u stečaju, a računovodstvena tvrtka odgovorna za njegove revizije, Arthur Andersen, predala je svoju CPA licencu.
Skandal s Enronom implicirao je da bi nezakonite računovodstvene prakse mogle biti raširenije nego što se prvobitno vjerovalo, te je upozorio regulatore i ulagačku javnost na moguće financijske malverzacije. Tijekom sljedećih 18 mjeseci, slični računovodstveni skandali srušili su niz drugih kompanija uključujući WorldCom, Tyco i Adelphia.
U veljači 2007. zajmodavac New Century Financial Corporation suočio se s problemima likvidnosti jer su se počeli pojavljivati gubici koji proizlaze iz loših zajmova.
Ova je tvrtka bila prva od mnogih drugih zajmodavaca koji su se suočili s financijskim problemima koji su pridonijeli krahu subprime hipotekarnih kredita. Drugim riječima, financijski problemi jednog subprime zajmodavca – jednog žohara – bili su pokazatelj da su mnoge druge slične tvrtke u istoj poziciji.
