Tijekom proteklog desetljeća i pol, financijski, zdravstveni i geopolitički šokovi uništili su svjetsku trgovinu. Globalna financijska kriza iz 2008. uništila je banke koje su financirale velik dio svjetske trgovine, a potom je pokrenula sekularni pad gospodarskog rasta. Godine 2020. pandemija COVID-19 zatvorila je tvornice i preokrenula globalne opskrbne lance. A sada je ruska invazija na Ukrajinu poremetila opskrbu hranom i energijom, prijeteći podijeliti svijet po geopolitičkim linijama.
Neki tvrde da bi ova tri šoka mogla čak dovesti do smrti globalizacije. Ali stvarnost će vjerojatno biti složenija: poremećaji će vjerojatno transformirati globalni trgovinski sustav, a ne smanjiti ga, s utjecajem koji će varirati od zemlje do zemlje. Značajno je da će Kina vjerojatno izgubiti, dok bi Indija mogla čak dobiti.
Počevši od ranih 1990-ih, zemlje u razvoju napredovale su kao skupina gotovo dva desetljeća, brzo sustižući životni standard bogatih zemalja. Ova konvergencija bila je olakšana hiperglobalizacijom, pri čemu su liberalizacija trgovine i veliki padovi transportnih i komunikacijskih troškova naglo povećali mogućnosti za svijet u razvoju. Kina i Indija imale su ogromne koristi, što je dovelo do najvećeg smanjenja siromaštva koje je svijet ikada vidio.
Završetak zlatnog doba
Ovo zlatno doba završilo je globalnom financijskom krizom 2008. Od tada su nacionalne putanje rasta znatno varirale. Kinesko usporavanje bilo je dramatično: nakon desetljeća dvoznamenkaste godišnje ekspanzije, rast BDP-a sada je usporen na gotovo nulu. Ali druge zemlje poput Indije nastavile su rasti (osim u pandemijom pogođenom 2020.), iako u prosjeku manje brzo nego prije. Zašto postoji ta razlika?
Globalni šokovi pokazali su se posebno štetnim za Kinu jer su došli na vrh tekućeg, svjetskog gubitka konkurentnosti, budući da je migracija radne snage s farmi u tvornice počela dosezati svoje granice, uzrokujući rast plaća. Procijenjeno je da je opadanje konkurentnosti uzrokovalo gubitak Kine na izvozu u vrijednosti od oko 150 milijardi dolara.
Štoviše, sami šokovi imali su asimetričan učinak. Nakon 2008. robna razmjena prestala je rasti kao udio u svjetskom BDP-u, dok je trgovina uslugama nastavila rasti. To je ozbiljnije pogodilo Kinu, jer je ona proizvodna sila, dok je Indija konkurentan trgovac uslugama. Kao rezultat toga, omjer kineskog izvoza i BDP-a smanjio se sa svog vrhunca prije 2008. od 36% na 18,5%, dok je indijski pao za mnogo manje, s 25% na oko 19%.
Ozbiljne posljedice za Kinu
Dugoročne posljedice šokova mogle bi biti vrlo ozbiljne za Kinu. Za početak, zemlja je dosegla točku preokreta u svom razvoju, gdje mora prebroditi težak prijelaz iz statusa srednjeg do višeg dohotka. Kad je Južna Koreja dosegla trenutnu razinu razvoja Kine (BDP po stanovniku od otprilike 15 000 USD u smislu pariteta kupovne moći), njezina daljnja tranzicija zahtijevala je porast izvoza za dodatnih 25 postotnih bodova BDP-a.
Izgledi da bi Kina to mogla ponoviti čine se dalekim, velikim dijelom zato što je politička volja svijeta da apsorbira kineski izvoz dosegla svoje granice. Šok izazvan COVID-19 iznudio je ponovnu procjenu globalizacije, pri čemu zemlje nastoje smanjiti svoju ovisnost o uvozu kritične robe kao što su lijekovi.
Štoviše, ruska invazija na Ukrajinu dovela je do šireg geopolitičkog prestrojavanja, sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima na jednoj strani i Rusijom i Kinom na drugoj. Ovo preuređivanje dolazi na vrhu dugogodišnjeg rivalstva supersila između SAD-a i Kine. Oštre zapadne sankcije protiv Rusije i rezultirajuće naoružavanje dodatno su zaoštrile geopolitičku podjelu.
U međuvremenu, kineski model rasta pod velikim je stresom. Procvat nekretnina i građevinarstva koji je desetljećima pokretao brzu ekspanziju gospodarstva došao je kraju, ostavljajući mnoge vodeće developere blizu bankrota. Demografski trendovi daleko su nepovoljniji nego što pokazuju službene statistike stanovništva zemlje. A prihvaćanje državne intervencije od strane predsjednika Xi Jinpinga potkopava poduzetništvo i gospodarski dinamizam – domaće izvore rasta.
To će učiniti Kinu više ovisnom o izvozu, upravo u vrijeme kada globalna potražnja opada. Posljedično, kineski model rasta mogao bi biti u još ozbiljnijim problemima nego što mnogi vjeruju.
Poboljšani izgledi drugih zemalja
Ali dok su izgledi Kine sve slabiji, izgledi drugih zemalja su svjetliji. Na primjer, zemlje poput Vijetnama, Bangladeša i Indonezije povećale su svoj izvoz nevjerojatnim stopama. Svi su iskoristili priliku stvorenu proizvodnim izvoznim prostorom od 150 milijardi dolara koji je Kina ispraznila.
Istodobno su globalni šokovi povećali mogućnosti za izvoznike usluga. Pandemija COVID-19 potaknula je uslužne tvrtke da dopuste svom osoblju rad od kuće. Ali ako se radnici tvrtke sa sjedištem u Bostonu mogu prijaviti iz Boisea, zašto onda ne iz Bengalurua? Doista, trgovina uslugama procvjetala je u posljednjih nekoliko godina, što je pogodovalo Indiji.
Slično tome, “podržavanje prijatelja” proizvodnje potaknut će zemlje za koje se smatra da su prijateljski raspoložene prema Zapadu. Sve veći broj tvrtki napustio je Rusiju, a strani kapital bježi iz Kine, pogoršan Xijevom unutarnjom politikom. U isto vrijeme, integracijski napori među savezom predvođenim SAD-om su u porastu, a Indija je nastavila pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini s Europskom unijom i Ujedinjenim Kraljevstvom.
Međutim, da bi izvukla korist iz globalizacijskih šokova koji su različito pogodovali uslugama i otvorenim, pluralističkim demokracijama, Indija će morati promijeniti smjer svoje politike. Morat će preokrenuti svoj nedavni zaokret prema unutra i postati ekonomski otvorenija. U isto vrijeme, treba poboljšati ono što nazivamo “softverom za kreiranje ekonomske i političke politike”, osiguravajući vladavinu prava, ravnopravan tretman svih ulagača, snažne domaće institucije i društvenu stabilnost, što je sve ključno za stvaranje povoljnog okruženja za održivi gospodarski rast.
Ukratko, tri šoka u globalizaciji smanjila su prilike za Kinu, dok su ih povećala za Indiju. Naravno, Kina može nadvladati svoje izazove, baš kao što Indija može preuzeti inicijativu. Ali u svakom slučaju, uspjeh će zahtijevati ponovnu procjenu trenutne domaće politike i upravljanja.
Izvor: project-syndicate.org
