Što imaju zajedničko kenijski zastupnik, voditelj restorana u Francuskoj i portugalski ministar? Oni su uporni zagovornici prava na prekid veze nakon radnog vremena. To znači da nema više poslovnih poziva dok sjedite za stolom uz večeru ili vikend e-poruke od šefa.
Od Velike ostavkeThe Great Resignation, fenomen poznat i kao "Veliki otkaz" (... do Tihog otkaza, pandemija je iz temelja promijenila prirodu i opseg radnog života. No, umor radnika je problem koji je prethodio koronavirusu, a stručnjaci kažu da je potreba za prekidom veze samo postala hitnija s dolaskom hibridnog rada i rada na daljinu.
Kad su se tijekom pandemije domovi pretvorili u urede, kenijski zastupnik Samson Kiprotich Cherargei shvatio je nešto. Posao je prešao maksimum od 52 sata tjedno tijekom šest dana koji je propisan u zemlji. Prema novom prijedlogu zakona koji će se ovog mjeseca čitati u parlamentu, poslodavcima u Keniji moglo bi biti zabranjeno kontaktirati radnike nakon radnog vremena ili vikendom.
“U eri virtualnog ureda, važno je stvoriti zakone koji će označiti odlazak iz fizičkog ureda. Sve to kako bi se zaštitilo mentalno zdravlje, izbjeglo izgaranje i osiguralo vrijeme za obitelj”, rekao je.
Počelo je s Francuskom
Nekoliko drugih zemalja, uglavnom u Europi, ima zakone koji štite zaposlenike od gnjavljenja šefova nakon radnog vremena.
Francuska, poznata po svom 35-satnom radnom tjednu, prva je donijela takav zakon kada je 2017. godine. Tada je radnicima dala pravo da ignoriraju komunikaciju na poslu izvan radnog vremena.
“Zaposlenici fizički izlaze iz ureda, ali ne napuštaju posao. Ostaju pričvršćeni nekom vrstom elektroničke uzice – poput psa“. Rekao je tada za BBC parlamentarac Socijalističke partije Benoit Hamon.
To je postao način života u Francuskoj. Gwendoline Dessaux, 37, menadžerica u restoranu i penjačkom centru u gradu Strasbourgu, ne nosi svoj telefon na odmor. Ove godine je svom osoblju naložila da je ne kontaktiraju kada nije na poslu.
“Potpuno sam tvoja od 8 do 18 sati, od ponedjeljka do petka, ali ostatak vremena me ostavi na miru“. Rekla je ovo Dessaux svojim zaposlenicima.
Jedina iznimka: hitan zdravstveni slučaj ili ako izbije požar.
Ostale zemlje su slijedile…
Italija, Belgija, Španjolska i Irska od tada su slijedile taj primjer, kao i Portugal krajem 2021. Ana Catarina Mendes, portugalska ministrica za parlamentarna pitanja, rekla je putem e-pošte da je pandemija učinila hitnim potrebu za takvim zakonom.
Iako je bilo prerano za procjenu utjecaja zakona, rekla je, tvrtke, radnici i nadzorna tijela sada su svjesniji ove “nove stvarnosti”.
Specifičnosti zakona o “pravu na prekid veze” razlikuju se od zemlje do zemlje. U Belgiji su to pravo dobili državni službenici, dok se portugalska pravila odnose na tvrtke s više od 10 zaposlenih, a prekršitelji se kažnjavaju novčanim kaznama.
Prema kenijskom prijedlogu, o kojem tek treba raspravljati u parlamentu, radnici će biti dodatno plaćeni ako se jave poslodavcima izvan radnog vremena, a zaposlenici su zaštićeni od odmazde ako odluče ignorirati takav kontakt.
U Kanadi, provincija Ontario ima takvu politiku, a australska država Queensland u prosincu je učiteljima dodijelila slična prava na digitalno isključenje.
Stručnjaci kažu da je važnije nego ikada da se radnici mogu odvojiti od svog posla s obzirom na umor i tjeskobu izazvanu pandemijom.
Ariane Ollier-Malaterre, profesorica menadžmenta na Sveučilištu Quebec u Montrealu, koja je nedavno bila koautorica članka o pravu na prekid veze, rekla je putem e-pošte da odvojenost od posla znači biti u mogućnosti baviti se drugom aktivnošću, a da ne budete krivi za neobavljen posao .
“Problem je u tome što kada se ljudi osjećaju krivima ili razmišljaju o poslu nakon radnog vremena, nikada se ne mogu odmoriti i napuniti svoj ‘rezervoar resursa’, kako bi se vratili na posao puni energije, predani i kreativni“. To su, rekla je, čimbenici koji objašnjavaju fenomene poput Velike ostavke i Tihog otkaza.
Ove poštapalice pokazuju kako se rad promijenio 2022
Ali u zemljama kao što su Sjedinjene Države i Indija, ova rasprava nije naišla na široko prihvaćanje. U Gradskom vijeću New Yorka, prijedlog zakona koji bi zabranio privatnim poslodavcima da zahtijevaju od zaposlenika da provjeravaju i odgovaraju na e-poštu tijekom neradnog vremena nije prošao 2018. godine.
U Sjedinjenim Američkim Državama rasprava o tom pitanju je u zastoju zbog političkih, a ne kulturnih razloga. Rekla je to Cristina Banks, direktorica Interdisciplinarnog centra za zdrava radna mjesta na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju.
“Politička podjela koju danas doživljavamo nije pogodna za smislenu i poštenu raspravu o zaštiti radnika u ovom području“. Rekla je ovo putem e-pošte, dodajući da još uvijek postoji mit da bi udoban radni život učinio radnike lijenima.
“To je pogrešno jer je istraživačka literatura desetljećima pokazala da najveća produktivnost dolazi od radnika koji su zdravi, osjećaju se sigurno i dobro se osjećaju“, rekla je Banks.
U Keniji je Udruga poslodavaca rekla da će predloženi zakon na kraju uzrokovati nedisciplinu na radnim mjestima, izvijestili su lokalni mediji. Ali za neke radnike to bi moglo stvoriti okruženje ne samo pogodno za bolji rad, već i duži ostanak u tvrtki.
Daniel Mwangi, 37, dao je otkaz na poslu voditelja maloprodaje u Nairobiju 2021. nakon što mu je dosta e-pošte u 4 ujutro i 21 sat. check-in pozive od svog šefa. Počeo je gubiti na težini i većinu vremena osjećao se tjeskobno. Sljedeći posao koji je prihvatio nije bio puno drugačiji i na kraju je prešao na samozapošljavanje.
“Veliki sam pobornik prava na prekid veze. Ljudi se bolje usredotočuju kada se oslobode stresa i nisu dežurni 24/7”, rekao je. “Sada sam mnogo sretniji.”
Izvor: washingtonpost.com
