Unatoč milijardama dolara koje se svake godine ulažu u razvoj vodstva i menadžerskih vještina, loši šefovi i dalje su česta pojava na američkom tržištu rada. Mnogi zaposlenici svakodnevno osjećaju posljedice rada u toksičnim uvjetima. Prema studiji Life Meets Work, više od polovice zaposlenika smatra da je njihov šef toksičan, dok istraživanje Američkog psihološkog društva pokazuje da čak 75% ljudi doživljava šefa kao najstresniji dio radnog dana. Gallup je zabilježio kako je svaki drugi zaposlenik barem jednom u karijeri napustio posao kako bi pobjegao od svog nadređenog.
Zašto ostajemo i kad znamo da bismo trebali otići?
Zvuči logično da bi ljudi trebali što prije otići iz toksičnog okruženja, no stvarnost je složenija. Istraživanja pokazuju da zaposlenici ponekad ostaju duže kod loših šefova nego kod onih koji im pružaju podršku. Taj paradoks ima duboke psihološke korijene. Jedan od najčešćih razloga za ostanak je emocionalna iscrpljenost – ljudi jednostavno nemaju energije tražiti novi posao. Osim toga, mnogi navode da vole svoj posao, tim ili rutinu, da ovise o plaći i beneficijama, te da nemaju osjećaj da postoji bolja opcija.
Sklonost zadržavanju onoga što smo izgradili također igra značajnu ulogu. Ljudi teško napuštaju ono u što su uložili trud, bilo da se radi o godinama rada, statusu ili profesionalnim vezama. Dodatno, kada su emocionalno vezani za svoj posao i doista im je stalo do onoga što rade, ostaju čak i kada je šef izvor frustracija.
Posljedice ostanka i kako se zaštititi?
Ipak, ostanak u takvom okruženju može imati ozbiljne posljedice. Švedsko istraživanje provedeno na više od 3.000 zaposlenih muškaraca pokazalo je da oni koji rade pod lošim nadređenima imaju znatno veći rizik od kardiovaskularnih bolesti. Slično tome, brojna američka istraživanja povezuju toksične šefove s kroničnim stresom, depresijom, anksioznošću i padom imunološkog sustava. Fizički i emocionalni oporavak može potrajati i do dvije godine.
Ako napuštanje posla nije odmah moguće, postoje koraci koje zaposlenici mogu poduzeti kako bi se zaštitili. Prvi savjet je da se izbjegne davanje povratnih informacija šefu koji je očito zatvoren za kritiku. Umjesto toga, učinkovitije je postavljati konkretne zahtjeve, tražiti jasnu podršku i objašnjavati kako bi to koristilo i šefu i organizaciji. Važno je pritom birati pravi trenutak za razgovor i biti dobro pripremljen.
Potražiti pomoć i istražiti alternative unutar organizacije
Podrška izvan radnog mjesta također je ključna. Okruženje prijateljima, obitelji ili stručnjacima poput terapeuta može pružiti emocionalno olakšanje i drugačiju perspektivu. Važnu ulogu imaju i svakodnevne navike – redovita tjelovježba, kvalitetan san i aktivnosti koje donose zadovoljstvo pomažu u očuvanju mentalnog zdravlja.
Zaposlenici bi trebali istražiti postoji li mogućnost prelaska na drugi odjel unutar iste organizacije. Ponekad bijeg od toksičnog šefa ne zahtijeva napuštanje tvrtke. Isto tako, konzultacije s ljudskim resursima mogu pomoći, posebno ako imaju reputaciju da podržavaju zaposlenike u sličnim situacijama.
Kada je vrijeme za odlazak i kako to učiniti ispravno?
Ipak, u nekim slučajevima otkaz je najbolje rješenje. Kada posao postane izvor svakodnevnog straha, fizičke ili emocionalne nelagode, kada stres utječe na privatni život, ili kada samopouzdanje opada, vrijeme je za promjenu. Takva odluka nije znak slabosti, već odgovornost prema vlastitom zdravlju i budućnosti.
Proces odlaska trebao bi biti profesionalan i promišljen. Prvi korak je planiranje tranzicije, zatim davanje odgovarajuće obavijesti – najčešće dva tjedna. Pismo ostavke treba biti jasno i neutralno, bez osobnih napada, jer će vjerojatno završiti u službenoj dokumentaciji. Bitno je ispuniti obećanja o dovršetku zadataka, obavijestiti tim o statusu projekata i vratiti svu imovinu tvrtke na vrijeme.
Budući da toksični šef može burno reagirati, važno je biti spreman na mogućnost da će otkaz značiti trenutačan kraj suradnje. Prije samog čina otkaza, dobro je pripremiti sve osobne stvari i zabilježiti kontakte i dokumente.
Na kraju, ne treba loše govoriti o bivšem šefu, ni u razgovorima za posao ni nakon odlaska. Potencijalni poslodavci ocjenjuju profesionalnost kandidata, a ne prijašnje konflikte. Čak i ako je iskustvo bilo negativno, ono može biti odskočna daska za zdraviju radnu okolinu.
Loši šefovi su duboko ukorijenjen problem, ali s pravim pristupom, moguće je minimizirati štetu i pronaći izlaz. Na kraju, najvažnije je ne zanemariti vlastito zdravlje i kvalitetu života. Neki poslovi jednostavno nisu vrijedni osobnog gubitka.
Izvor: Harvard Business Review; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
